Piše: dr. Sead Seljubac

U završnom dijelu 121. ajeta sure Ta Ha Uzvišeni Allah kaže:

…tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo. (Taha, 121)

Na više mjesta, u različitim kontekstima, u Kur'an-i Kerimu se spominje prva greška koju je prvi čovjek napravio i to u ambijentu i okolnostima mnogo povoljnijim i sretnijim od onih u kojima žive njegovi potomci. Ali svaka greška je greška i svaka ima svoje posljedice. Hazreti Adem, prije nego je postao izabranikom i poslanikom, i njegova družica hazreti Havva, naši praroditelji, u džennetskim uslovima imaju sve što im je potrebno za jedan bezbrižan život, bez napora i truda, bez patnje i bola. Jedino što su imali kao zabranu bio je plod jednog jedinog i to tačno određenog drveta. I imali su prokletnika Iblisa koji ih nije htio ni na trenutak ostaviti na miru sve dok im nije tu, jednu i jedinu, zabranu učinio njihovoj duši, njihovom nefsu, primamljivom, pobudio u njima znatiželju pa želju i šta bī:

I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo. (Taha, 121)

Osramotili su se. Sami pred sobom, jedno pred drugim i pred svojim Milostivim Gospodarom. Mi smo potomci njihovi. U svojoj prirodi nosimo mogućnost greške. Imamo u sebi ono što se zove duša sklona zlu (nefs-i emmara) i imamo Iblisa i njegove potomke koji rade isto što su uvijek radili – zabranjeno, ma koliko malo toga bilo u odnosu na dozvoljeno, čine primamljivim, nukaju na neposlušnost Gospodaru, guraju nas u sramotu.

Milostivi jeste milostiv. On je oprostio našim praroditeljima, ali greška se morala platiti:

Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio. (122) “Izlazite iz njega svi” – reče On – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. (123)

Tako su hazreti Adem i hazreti Havva izgubili svu onu ljepotu koju su imali a dobili su novu priliku za dokazivanje svoje pokornosti Gospodaru, samo što je novi ambijent mnogo teži od onoga prvog. Na zemlji se mora raditi, za nafakom ustajati, za prava se boriti, istinu i pravdu braniti, i paziti da se ponovo ne osramotimo.

Milostivi Rabb nas nije prepustio samima sebi nego nam je, iz milosti Svoje, dao Uputstvo po kojem ćemo svoj život u novom ambijentu kako treba i kako je čovjeka dostojno živjeti. Od tada do sada čovjek je padao i uzdizao se. Kada god je radio po svom a ne po Božijem više je griješio nego pravo radio. I uvijek se na kraju kajao ali je morao snositi posljedice svoje svojeglavosti.  

Kur'an-i Kerim je dovoljno jasan da se iz njega može sasvim lahko razaznati gdje su granice u kojima trebamo živjeti svoj kratkotrajni život. Ni ambijent u kojem živimo svoju vjeru nije toliko nepovoljan pa da se možemo pravdati kako nemamo dovoljno slobode za to. Imamo je, hvala Bogu Dragome, dovoljno da možemo ispoštovati bar minimum od nas očekivanih kriterija za život dostojan čestitog vjernika.

Većina nas ima i dovoljno znanja o tome šta je po našoj lijepoj Vjeri dozvoljeno a šta nije, zna gdje su granice u okviru kojih treba urediti svoj lični, porodični i zajednički život. Znamo tačno šta smijemo jesti a šta ne, šta piti a šte ne, kako urediti bračni život i kako ga poštovati, kako graditi svoje odnose s drugima u zajednici, itd. Sve je to jasno navedeno u Jasnoj Knjizi, stalnom Podsjetniku koji nam ne dozvoljava da zaboravimo, koji se tako očito nudi svakome od nas i svima skupa.

Vrijeme u kojem živi naša generacija i ova lijepa zemlja Bosna, svjedoci su naših mogućnosti i nemogućnosti, sada i ovdje, ali će biti svjedocima u našu korist ili protiv nas i Tamo, kada budemo Apsolutno Pravednom Sucu, na Dan Velikog Suda, odgovarali na pitanje: „Kad ste mogli zašto niste?“

Kako će se opravdati pred Njim bilo ko od nas koji svjesno krši Njegovu zabranu i pije alkohol, kocka se, jede svinjske proizvode, potkrada svoju društvenu zajednicu, vara i laže, i mnoge druge granice prelazi a pri tome uopće ne osjeća ni sramotu, ni kajanje, niti grižnju savjesti? Zar svjesni grijeh može ostati bez posljedica? Ne! Ne može. Bog Dragi, Allah Mudri, dao je kosmičke zakone po kojima svako odstupanje od pravila ima svoju posljedicu. Po prestupnika ili po ukupno okruženje.

Jedna od tih posljedica našeg okretanja glave od Božijeg Uputstva jeste tjeskoba koju osjećamo i živimo. Tjeskoba koja neke od nas tjera da širinu traže i izvan ove lijepe zemlje. Tjeskoba u duši i životu, u porodici i društvu. A lijepo nas je upozorio Mudri i Sveznajući:

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti… (Ta Ha, 124)

Vratimo se u granice našeg lijepog Dina. Kada nam je Bog Dragi dao mogućnost da ga dosljedno živimo zašto to ne bismo činili? Dosljedno življenje Vjere vraća insana u kosmičku harmoniju i otvara mu širinu. U duši i životu. I sada i kada ode s ovoga svijeta. Onoga ko za to nije spreman tjeskoba neće napustiti makar mu dali cijeli Dunjaluk.

Hazreti Adem je pogriješio ali se ubrzo pokajao. Milostivi mu je oprostio i Svojim izabranikom, Svojim pegamberom ga učinio. Zašto da dozvolimo sebi da posljedice našeg nedosljednog poštivanja granica naše Vjere dovedu do još većih posljedica za sve nas? Blagovremena pozitivna promjena, preusmjerenje sa stranputice na Ispravnu Stazu, zaustavlja negativne procese i trendove.

Mnogi koji nisu još spremni da žive po propisima žale se kako je teško biti iskren vjernik, dosljedan musliman. Zar je ovaj haos koji vlada u svijetu lakše podnositi? Kada je nered bio zahvalniji i prihvatljiviji od reda?

Život u granicama vjere je najsigurniji i naispravniji život. Svaki razumni čovjek će se zaustaviti pred znakom: Pazi mine! Pri tome će upozorenje shvatiti kao zaštitu sigurnosti a ne kao ograničenje kretanja. Isto je i s verskim propisima.

Gospodaru naš Mudri, mudrosti nam daruj da prepoznamo Tvoju Riječ

kao najveće dobro za nas.

Gospodaru naš Snažni, snage nam daruj da savladamo vlastite slabosti

i odvažno krenemo Tvojim Putem.

Gospodaru naš Milostivi, smiluj nam se, dosadašnje greške nam oprosti i vodi nas do Tvoga zadovoljstva, nas i potomke naše. (Amin)