Poštovati drugoga čovjeka 

Hvala Allahu Uzvišenom, Kome se obraćamo i od Koga pomoć i zaštitu tražimo, moleći Ga da nas uputi na pravi put, kojim ćemo se ustrajno kretati, put međusobnom poštovanja i lijepog odnosa među ljudima.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na sve poslanike i vjerovjesnike, svetionike dobra i uzore svih generacija ljudskoga roda koji su ljudima svojim primjerom pokazali istinu i ispravan način života na ovome svijetu.

Neka su Allahovi blagoslovi i mir na posljednjega, pečata svih poslaničkih misija i donositelja konačne upute ljudima Muhammeda, koji je najbolji primjer ustrajavanja u dobru do kraja svijeta.

Neka je Uzvišeni zadovoljan s prvim muslimanima, ashabima, časnom porodicom Vjerovjesnika i svima onima koji riječima i djelima svjedoče najveću istinu oba svijeta, koja glasi: “Samo je Allah bog i Muhammed je Njegov rob i poslanik.”

Poštovana braćo i sestre.

Danas je 13. dan džumade-l-ula 1438. hidžretske godine ili 10. februar 2017. godine  po gregorijanskom evropskom kalendaru.

Poznato nam je da se ljudi putem svojih imena, pripadnosti narodima, porodicama, regionima, zemljama i svjetonazorima razlikuju jedni od drugih, tvoreći tako čovječanstvo koje predstavlja jednu veliku ljudsku porodicu na svijetu.

Sve te pripadnosti i različitosti ljudi čine njihove identitete i ličnosti, bez čega oni ne bi bili ono što jesu i bez čega ne bi bili prepoznatljivi među drugim ljudima.

Čovjek od svoga identiteta ne može i ne treba bježati, već osjećati pripadnost i ljubav prema svojoj zajednici, čiji je sastavni dio i raditi na dobrobiti i unapređenju svoje porodice, sugrađana, naroda i domovine kojoj pripada.

Uzvišeni je rekao:يا أيها الناس إنا خلقناكم من ذكر وأنثى وجعلناكم شعوبا وقبائل لتعارفوا إن أكرمكم عند الله أتقاكم إن الله عليم خبير (13) الحجرات

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

Navedena kur'anska konstatacija je suprostavljena današnjem stanju u svijetu Istoka i Zapada, gdje mnogi nisu svjesni ni istovjetnoga porijekla čovječanstva, od Jednoga i Jedinog Gospodara svega stvorenog, niti nužnog postojanja različitosti na osnovu koje i bivamo odvojene ličnosti u odnosu na druge ljude.

Čovjek današnjice mora biti svjestan sebe, uz poštovanje drugoga čovjeka, koji s njim dijeli mjesto i vrijeme u kojem živi, jer svaki napad na čovjeka i njegovo dostojanstvo donosi nevolje ne samo žrtvi već i njenim napadačima, što je jasno iz kur'anskog ajeta o refleksiji dobra i zla, ali i iskustava i sjećanja ljudi.

Potrebno je uvažavati mišljenje drugoga čovjeka, koji ne mora nužno misliti onako kako mi mislimo, a svako protivljenje tome predstavljalo bi narušavanje božanskog poretka stvari na Zemlji, jer je Uzvišeni ljudima darovao različite sklonosti, sposobnosti i znanja, pa oni, shodno tome, i ne mogu o svim temama i problemima imati istovjetno mišljenje.

Čak je i različitost u vjeri pojava koja je prisutna vijekovima, koja, kao takva, predstavlja obilježje čovječanstva, a svaki atak na takvu različitost bio bi protivan Božijem poretku na Zemlji, Njegovoj volji i zakonima koje je uspostavio: ولو شاء ربك لآمن من في الأرض كلهم جميعا أفأنت تكره الناس حتى يكونوا

مؤمنين (99) يونس

Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?

U jednoj kur'anskoj suri koja se naziva Hudžurat (sobe) koju neki tumači Kur'ana nazivaju Sura o ahlaku ili moralu Uzvišeni Allah ljudima kazuje trajne poruke vezane za poštovanje čovjeka i njegovoga dostojanstva, izmirivanje zavađenih skupina muslimana, upozoravajući ih na radnje i postupke, koji dovode do degradacije ljudske ličnosti, a time i do poremećaja u jednome društvu.

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.

O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

Mnoge vrste ponižavanja čovjeka, poput ruganja, kuđenja, pominjanja ružnih nadimaka, sumnjičenja, uhođenja, ogovaranja i dr., zabranjene su u navedenim ajetima, a sve to ukazuje na obavezu lijepog odnosa prema drugom čovjeku i poštovanja prema njemu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom je hadisu na izuzetno upečatljiv način skrenuo pažnju muslimanima na obavezu međusobnog poštovanja ljudi: starih i mladih, nadređenih i podređenih, koji svako na svoj način trebaju iskazati svoju pažnju prema drugome: مَنْ لَمْ يَرْحَمْ صَغِيرَنَا، وَيَعْرِفْ حَقَّ كَبِيرِنَا، فَلَيْسَ مِنَّا‏.‏

Onaj ko nema milosti prema našem mlađem i koji ne uvažava pravo našeg starijeg čovjeka, nama ne pripada.

U različitim predajama ovog hadisa Poslanik, s.a.v.s., nam daje izvanrednu formulu pravilnog odnosa generacija, roditelja i djece, autoriteta i podređenih. Ta formula podrazumijeva samilost prema mlađim i slabijim od strane starijih i uvažavanje i spoznaju uloge starijeg čovjeka od strane mladih generacija, putem davanja prednosti i iskazivanja poštovanja naspram njihove uloge, znanja, iskustva i godina koje su proživjeli.

Na kraju ovoga hadisa Poslanik, s.a.v.s., povezuje ovakav način ponašanja s vjerom i vjerovanjem, uslovljavajući pripadnost vjeri ispravnim odnosom prema od sebe mlađim i starijim ljudima.

Sve navedene poruke imaju za cilj poboljšavanje odnosa među ljudima, unapređenje cjelokupnog društvenog života i sprečavanje bilo kakvog sukobljavanja, uz uvažavanje slobodnog razmišljanja i slobode svakakoga čovjeka. Veliki islamski učenjak 20. stoljeća Muhammed Behijj je o ovoj temi napisao:  Islam ne zabranjuje da se muslimani razilaze u mišljenju, s obzirom na to da je to stvar koja počiva na stvarnim i individualnim razlikama, te neslaganje u mišljenju i pored toga ne vodi razdoru. Naprotiv, razilaženja prerastaju u kompaktnost i jedinstvo. Međutim, razlike u mišljenju ne smiju dovesti do sukoba. Ako se to ipak desi, onda islam poziva povratku Kur'anu i Sunnetu da bi se izbjegao nastavak sukoba…

Ovo su poruke naše vjere koja u svome imenu nosi riječ selam (mir) i koja je prepuna iskaza o međusobnoj  ljubavi, poštovanju, pomaganju i žrtvovanju za dobrobit drugoga. Pomoći slabome, nahraniti siromašnoga, napojiti žednoga, ugostiti putnika-namjernika, odjenuti nevoljnika, pomoći dužnoga imperativi su koji su protkani kroz brojne poruke i manifestacije naše vjere.

Daleko je to od nasilja i netrpeljivosti koja tinja u jednom dijelu muslimanskog  svijeta, prijeteći da razori sve materijalne i ljudske vrijednosti islamske civilizacije koja tamo egzistira.

Budimo daleko od pomisli da nas različito razumijevanje vjere treba odvesti u bilo kakav vid međusobne mržnje, sukoba ili netrpeljivosti. Klonimo se šejtanske prakse, njegovih nagovora i rečenice koju je izgovorio: “ قال أنا خير منه خلقتني من نار وخلقته من طين (12) الأعرافJa sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače. To je šejtana odvelo u vječnu nemilost i prokletstvo, a što čovjeka dovodi do raznih oblika ponižavanja i nasilja prema drugome čovjeku.

Klonimo se mržnje i ljubomore koja je Ademovog sina Kabila nagnala da ubije svoga brata Habila i time prvi puta prolije krv na Zemlji, što će nastaviti dio neposlušnog Ademovog potomstva, atakujući na drugoga čovjeka iz strasti, ljubomore, osvete, mržnje ili sebičnosti. Budimo uvijek svjesni Poslanikovog testamenta s Arefata u kojem je proklamovano da su životi, imeci i časti ljudi sveti poput svetosti brda Arefata i dana u kojem se obavlja stajanje na njemu. Poštujmo drugoga čovjeka, budimo u nastojanju da mu pomognemo i od njega otklonimo nevolju, jer na taj način stičemo zadovoljstvo Uzvišenoga i pomažemo cjelokupnom društvu. Neka nas Uzvišeni pomogne i učvrsti na putu poštovanja ličnosti čovjeka, njegovoga dostojanstva, pomaganja i pomoći drugim ljudima putem stalnog dobročinstva koji će nas dovesti do zadovoljstva i Dženneta.

Gospodaru naš, molimo Te u ovom odabranom danu da podariš bolesnima zdravlje,

Siromašnima opskrbu, Zalutalima s Tvoga puta svjetlo upute Tvoje, Našim mladim generacijama moralnost i snagu da uspiju u svojim ispravnim nakanama, Našim predstavnicima mudrost, poštenje i odgovornost, Našoj domovini mir, stabilnost i prosperitet, Šehidima bosanskim obilne nagrade u perivojima dženetskim.

Gospodaru naš, ne ostavi nam ni jedan grijeh, a da ga ne oprostiš, niti jednu brigu, a da je ne otkloniš, niti ijednu želju i potrebu s kojom si Ti zadovoljan, a da je ne ispuniš, o Ti od svih milosnih Najmilostiviji!

UPUTI NAS PRAVIM PUTEM, GOSPODARU! AMIN JA RABBEL ALEMIN!