Uzvišen je Onaj Koji kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100)

Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, alejhisselam, njegovu časnu porodicu i na plemenite ashabe.

Ima li ljepše stvari, ljepše radosne vijesti za ashabe od te da im Gospodar poručuje da je zadovoljan njima.

Jedan od prvih među njima je Alija ibn Ebi Talib, amidžić Allahovog Poslanika, alejhisselam, jedan od četverice pravednih halifa i jedan od deseterice onih koji su na dunjaluku obradovani Džennetom. Poslije Hatidže, radijallahu anha, bio je prva osoba koja je posvjedočila poslanstvo Muhammeda, alejhisselam. Imao je tada svega 10 godina.

Poslije Allahovog Poslanika, alejhisselam, bio je jedan od najpoznatijih ljudi po čestitosti, pobožnosti i skromnosti. Krasile su ga osobine po kojima vjernici treba da budu prepoznatljivi. Živio je kod Resulullaha, alejhisselam, tako da ga je odgajao onaj koga je Gospodar Uzvišeni odgojio i učinio uzorom ljudima, onaj koji je poslan da upotpuni ahlak kod ljudi.

Sa kćerkom Resulullaha, alejhisselam, hazreti Fatimom imao je tri sina i dvije kćeri, Hasana, Husejna, Muhsina, Umi Kulsum i Zejneb, radijallahu anhuma, petero unuka Resulullaha, alejhisselam.

Bio je veliki gazija. Nije izostao niti iz jedne bitke, osim pohoda na Tebuk kada je po naredbi Resulullaha, alejhisselam, ostavljen u Medini kao namjesnik. U svakoj bici isticao se svojom karakterističnom hrabrošću i junaštvom. Najčešće je bio bajraktar u bitkama.

Pored hrabrosti na bojnom polju, pobožnosti i čestitosti, hazreti Alija je bio i veliki učenjak, poznavalac vjerskih propisa i pravedni sudija. I nije to slučajno bilo tako. Kazivao je: „Poslao me je Resulullah, alejhisselam, u Jemen pa sam ga upitao: ‘Allahov Poslaniče, šalješ me u Jemen, šta ako me upitaju da im nešto presudim, a ja ne budem znao?’ Poslanik, alejhisselam, mi reče: ‘Priđi’. Kada sam mu prišao, on je udario rukom o moja prsa i uputio dovu: ‘Gospodaru, ojačaj mu govor, uputi mu srce!’ Tako mi Onoga Koji je dao da zrno proklija, i Koji je stvorio ljude, poslije toga se nikada nisam više dvoumio u presudi među ljudima.“

Dva događaja možda najbolje pokazuju ljubav Resulullaha, alejhisselam, prema hazreti Aliji, ali i povjerenje koje je u njega imao. Naime, kada je Muhammed, alejhisselam, htio učiniti Hidžru iz Mekke u Medinu u društvu Ebu Bekra, radijallahu anhu, nije vidio pogodnije osobe od Alije, radijallahu anhu, koji će ostati u njegovoj postelji kako bi mušrici, koji su bili odlučili da tu noć ubiju Resulullaha, alejhisselam, pomislili da u postelji zaista leži Allahov Poslanik. Taj zadatak je hazreti Alija bez pogovora i sa čašću obavio, kao i drugi zadatak koji mu je Resulullah, alejhisselam, ostavio. Ostao je u Mekki tri dana poslije Resulullahove Hidžre kako bi ljudima u Mekki vratio stvari koje su oni bili povjerili Muhammedu, alejhisselam, na čuvanje. Povjerenje koje je od El-Emina učio pokazao je na djelu.

Nakon što je i on obavio Hidžru i pridružio se ashabima u Medini, Božiji Poslanik, alejhisselam, ponovo je pokazao koliko je blizak sa hazreti Alijom. Naime, nakon što se s njim već jedanput bratimio u Mekki i nakon što mu je dao ruku svoje kćeri Fatime, radijallahu anha, Muhammed, alejhisselam, se još jednom, bratimeći muhadžire i ensarije u Medini, pobratimio sa Alijom ibn Ebi Talibom, radijallahu anhu.

Ovaj velikan, gazija i učenjak, ali prije svega ashab Allahovog Poslanika, alejhisselam, preselio je na Ahiret 17. ramazana 40. g. po Hidžri, nakon što ga je po povratku sa sabah-namaza pred njegovom kućom sabljom ubio haridžija Ibn Muldžem.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje! (Alu Imran, 8)

Amin!

Abdulah-ef. Husić