Uzvišen je Onaj Koji kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100)

Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, alejhisselam, njegovu časnu porodicu i na plemenite ashabe.

Hazreti Osman, sin Affanov, pripadao je jednom od najuglednijih i najčasnijih kurejšijskih plemena Umejje. Bio je zet poslanika Muhammeda,  alejhisselam. Odrastao je u izuzetno bogatoj trgovačkoj porodici. Isticao se smirenošću, prijatnim govorom i lijepim ahlakom. Bio je vrstan trgovac kojeg su krasile osobine iskrenosti, pravednosti i pouzdanosti. Spominje se da je bio jedan od sedamnaest ljudi koji su znali čitati i pisati u vrijeme spuštanja Objave poslaniku Muhammedu, alejhisselam, i jedan je od deseterice kojima je još za života obećan Džennet. Ljudi su voljeli da se druže s njim zbog njegovog obrazovanja, blagosti i lijepog ponašanja. Održavao je rodbinske veze i pomagao ljudima kada god je trebalo. Bio je vrlo strpljiv i samilostan. Nije volio nasilje i nastojao je mirno rješavati sporove. Bio je vrlo stidljiv. Poslanik,  alejhisselam, bi kazivao: „Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman.“ Živio je izrazito čednim životom. Ističe se da su se i meleki stidjeli hazreti Osmana.

U suri El-Hadid Uzvišeni Allah objavljuje: Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio?

U jednom hadisu se kaže: ”Najbolji je onaj ko najviše koristi drugim ljudima.” (Taberani)

Navedeni ajet i hadis nedvojbeno asociraju na hazreti Osmana. Njegova čvrsta i iskrena vjera u dragog Boga te djela koja je činio korespondiraju sa pomenutim riječima Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika. Mnogo je primjera iz njegovog života kojima možemo potkrijepiti ovu našu tvrdnju. U ovom kazivanju navest ću samo dva. Prvi od tih primjera je iz vremena Poslanika islama.

Naime, kada su muslimani morali učiniti Hidžru iz Mekke u Medinu, bili su izuzetno dobro primljeni kod svoje medinske braće ensarija. Poslanik,  alejhisselam, zbratimio je mekanske i medinske muslimane, tako da su dijelili kuće, hranu i sve drugo što im je bilo potrebno. Muhadžiri iz Mekke lijepo su se osjećali i privikli na život u Medini. Međutim, najviše što im je nedostajalo jeste čista, pitka i ukusna voda, kakvu su godinama pili u Mekki s vrela Zemzem. Ona je sve više falila i njihovoj djeci koja su u medinskoj žegi nakon igre željela utoliti žeđ, a medinska se voda nije mogla piti više od nekoliko gutljaja. Međutim, nije sva voda u Medini bila takva. Postojao je jedan bunar čija voda je bila izuzetno pitka. Vlasnik bunara je prodavao vodu, muslimani su je kupovali dok nisu potrošili zalihe novca. Kako je vrijeme odmicalo požalili su se svome Poslaniku,  alejhisselam. Teško mu je bilo zbog svojih drugova i njihovog stanja. U tom vaktu nije imao sredstava kako bi im pomogao. Jedan od najbogatijih muslimana bio je hazreti Osman. Međutim, sva njegova imovina je ostala u Mekki. Sa sobom je ponio nešto novca, koga je vremenom bilo sve manje. Kada je vidio problem s kojim su se suočavali muslimani, odlučio je da kupi bunar od njegovog vlasnika. Ponio je sa sobom sav novac koji je imao – 35.000 dirhema. To je bilo dovoljno da kupi bunar, preda ga na korišćenje svim muslimanima i tako obraduje Poslanika,  alejhisselam, i muslimane Medine.

Drugi događaj zbio se za vrijeme vladavine halife Ebu Bekra. Naime, dugo vremena u Medini vladala je suša, plodovi nisu nicali a zaliha hrane je svakim danom bilo sve manje. Neki nemuslimanski trgovci su takvo stanje zloupotrebljavali i podizali cijene hrane. Nemalo zatim, velikom trgovcu hazreti Osmanu iz Šama je stigla karavana pšenice. Čuvši za to, ti nezasiti trgovci izašli su pred karavanu i ponudili hazreti Osmanu da otkupe svu pšenicu od njega, sa skrivenom namjerom da poslije toga drže monopol i primoraju ljude da od njih kupuju po izuzetno visokoj cijeni. Tu igru je prozreo hazreti Osman i odbio njihovu ponudu. Nisu odustajali, nudili su duplo više, tri puta, pa i sedam puta više u odnosu na realnu vrijednost. Međutim, plemeniti hazreti Osman je sve to odbio i kazao im da će za tu robu dobiti mnogo više od njihove ponude. Bili su iznenađeni, ostali u čudu, pitali su ko je taj ko može više od njih da plati? Odgovor su vrlo brzo dobili kada je hazreti Osman pozvao stanovnike Medine i potpuno besplatno podijelilo tone pšenice, a trgovcima kazao: „Allah je taj koji plaća mnogo više, do sedam stotina puta pa i više od toga.“ Takva gesta je obradovala halifu Ebu Bekra i muslimane Medine, a i sam hazreti Osman je osjetio slast i zadovoljstvo zbog učinjenog dobrog djela.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje! (Alu Imran, 8)

Amin!

Esmir-ef. Hasanović