Piše: Mr. Smajo-ef. Mustafić

Međuljudski odnosi su esencijalno pitanje ummeta i čovječanstva općenito. Nažalost, svjedoci smo poremećenih međuljudskih odnosa kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou, koji poprimaju dimenzije haotičnog stanja, a koje čovječanstvo ovim intezitetom nije do sada preživljavalo. Obezvrijeđene su univerzalne etičke vrijednosti kao posljedica ostvarenja ciljeva savremenih imperijalista koji uništavaju sve što se nađe na putu njihovih interesa. Nije isključeno da su se zbog toga svom silinom usmjerili protiv muslimana, koji su u značajnom broju tradicionalni pripadnici islama i islamskih vrijednosti. Međutim, uvijek postoji mogućnost da se muslimani istinski vrate svom duhovnom okrilju i time budu snaga koja bi mogla osujetiti njihove ciljeve dovođenja muslimana u podanički položaj. Rezultati ovakvih nastojanja mogu se uočiti u više stravičnih isplaniranih sukoba i više podaničkih diktatorskih vlada u muslimanskim zemljama.

To je dodatni razlog da se vraćamo islamskom načelu ponašanja, koje stavlja poseban akcenat na međuljudske odnose, a platforma na kojoj se afirmišu su porodične, rodbinske, komšijske veze, te džemat i šira zajednici do nivoa ummeta i cijelog čovječanstva.

Međuljudski odnosi se prvenstveno grade na vjerovanju i islamskom potvrđivanju. Zar išta drugo može jače vezivati u bratsku ljubav od vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu, i ostale temelje islama i prakticiranja temeljnih islamskih dužnosti koje poprimaju posebnu dimenziju u mjesecu ramazanu, za koji je Allah, dželle šanuhu, rekao:

U mjesecu ramazanu je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla… (El-Bekare, 185)

Ovaj ajet nas uvodi u posebno duhovno ozračje u kome izvršenje islamskih dužnosti i dobrovoljnih ibadeta ima svoje vrijednosno uvećanje.[1] Prvenstveno, to se odnosi na šehadet – potvrđivanje Jednoće Allaha, dželle šanuhu, i poslanstvo Muhammeda, alejhi selam, Božijeg miljenika, na koga sjedinjeni vjernici donose blagoslove.

A potom namaz, ibadet koji je najpriznatiji kod Allaha, dželle šanuhu, toliko priznat da je Poslanik, alejhi selam, naglasio da ako čovjeku bude na Sudnjem danu primljen namaz, bit će primljena i sva ostala djela. Namaz sjedinjuje muslimane u njihovoj okrenutosti Uzvišenom Allahu u pravcu zajedničke kible, Mesdžidul-harama, koji je kroz ljudsku povijest od Adema, alejhi selam, do danas smješten u povijesnoj vertikali preko Ibrahima, alejhi selam, i Ismaila, alejhi selam, do završnog poslanja Muhammeda, alejhi selam, čiji će ummet u džematskom zboru dovesti ovu povijesnu vertikalu do eshatološkog smiraja čovječanstva, čiju sliku najosebujnije simbolizira obred hadža, a osobito stajanje na Arefatu.

Zekat na poseban način daje doprinos međuljudskim odnosima i najčešće se izdvaja u mjesecu ramazanu uz obavezu sadekatul-fitra, što nije odricanje samo od dijela imetka, nego odricanje od samog sebe u korist drugoga. Zekat vraća čovjeka čovjeku, svome bratu muslimanu. Podsjeća ga da je njegov imetak dar Božiji i iskušenje hoće li on biti gospodar svome imetku ili će imetak zagospodariti njime pa da izgubi svoju ljudskost, svoju osobnost i slobodu. Hoće li ga imetak učiniti oholim pa da ga udalji od čovjeka. Zekat vraća čovjeka čovjeku, odnosno Allahu, dželle šanuhu, sukladno Njegovom govoru: Ko je taj ko će Allahu drage volje zajam dati pa da mu višestruko vratim… (El-Bekare, 245)

Post koji u sebi smiruje široku lepezu simbolike i zbilje, okosnica ramazanskih ibadeta, dominantno potvrđuje čovjeka sa njegovom izdvojenom naravi u odnosu na sva druga stvorenja. Čovjek je jedino stvorenje koje se postom svjesno odriče od jela, pića i određenih postupaka koji kvare post i time potvrđuje svoju ljudskost za razliku od ostalih stvorenja koja mogu prinudno gladovati, ali ne mogu svjesno postiti. Post je ibadet koji je obavezujući samo za čovjeka u mjesecu ramazanu, u posebnom duhovnom ozračju.[2] Post smiruje razigrani ljudski nefs koji nema vremena za porodicu, rodbinu, komšije i prijatelje, te otvara pretpostavke da čovjek u vlastitoj smirenosti sagledava duhovne vidike i istinske vrijednosti, među kojima su zanemareni ljudski odnosi.

Mjesec ramazan je mjesec intenziviranih druženja kroz brojne ibadete i ramazanske aktivnosti. Potrebno je samo obratiti pažnju na društveni život muslimana u mjesecu ramazanu da se vidi, osjeti i čuje taj neprestani ramazanski žubor pun sloge, ljubavi, zadovoljstva i najljepših želja. To je i očekivano jer mjesec ramazan je mjesec Božije milosti, oprosta i bereketa, mjesec u kome je počela objava Kur'ana kao najveća blagodat ramazana. Njegove upute su brojne, a suštinski se svode na uobličavanje insanijeta, koji je svojom jezičkom formom i značenjem blizak ihsanijetu, budući da se čovjek svojim insanijetom, odnosno svojom ljudskošću opire egoističkim izazovima ovoga svijeta, ljubomori, zavisti, ogovaranju, oholosti i drugim negativnostima, sklanjajući se u okrilje zajednice i bježeći od niskih postupaka ovoga svijeta. Ovo čovjeka zasigurno vodi u društvo u kome se proklamiraju najbolji međuljudski odnosi.

Objava Kur’ana – koja je počela u ramazanu riječima: Čitaj (uči) u ime Gospodara Koji stvara (El-Alek, 1) – uči nas segmentima dobrih ljudskih odnosa u ime Stvoritelja kako bismo postali pokorni robovi Božiji za koje Allah, dželle šanuhu, kaže: A robovi Milostivoga su oni koji po zemlji mirno hodaju… (El-Furkan, 63); a Bog ne voli one koji se ohole i havališu (En-Nisa’, 36). Neprimjereno je da se vjernici ohole jedni prema drugima ako su svjesni kur’anskog ajeta: Vjernici su braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala. (El-Hudžurat, 10)

Ramazan nas ibadetom posta uči da govorimo samo lijepe riječi ili da šutimo. U širem kontekstu post je čuvanje od neprikladnog govora, slušanja i gledanja. Allah, dželle šanuhu, nas upozorava na naš govor: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj. (El-Isra, 53) A Poslanik, alejhi selam, je rekao: “Kada nastupi mjesec ramazan otvaraju se vrata milosti, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju se šejtani.“[3]

Međuljudski odnosi se temelje na duhovnim vrijednostima, a ima li bolje prilike za usvajanje duhovnih vrijednosti od mjeseca ramazana. U mjesecu ramazanu sve oživi sa primijetnom dobrovoljnom mobilnošću. Grupe ljudi i žena žure na namaze, mukabele, iftare, teravih-namaze, sehure, ramazanska predavanja i ramazanska sijela, a dječiji žamor i razdraganost su poseban ukras ramazana. Kruna svemu ovome je Lejletul-kadr te bajramsko blagovanje i druženje. Sve ovo promoviše dobre međuljudske odnose, jer dobri međuljudski odnosi podrazumjevaju sve, počev od najmanjeg djeteta i odnosa prema njemu do najstarije osobe i njegovog prava u toj zajednici, pa čak i prava okoliša sa biljkama i životinjama, zemljom, vodom i zrakom, neizmjernim blagodatima Stvoritelja.

Lijepi ramazanski ambijent utječe na dobro raspoloženje pojedinca i njegov obračun sa samim sobom. Sređenost sa sobom je odlučujuća u sređivanju odnosa sa drugim. Zato je potrebno osmišljavati širok izbor lijepih ramazanskih aktivnosti jer to uljepšava ramazanski ambijent i pruža mogućnost većem broju ljudi da se nađu u ramazanskom ambijentu, srede svoju nutrinu i otvore se prema drugom. Postačevo otvaranje prema drugima kulminira sa ezanima i kandiljima, zanosnom najavom iftara.

Ramazan je mjesec milosti i mubarek-mjesec. Allah, dželle šanuhu, kaže: I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća. (Ali Imran, 103) Slaganje srca je posebno izraženo u mjesecu ramazanu jer su ramazanski ibadeti i ramazanske aktivnosti pojavni oblici ramazanske duhovne gozbe,[4] čija je glavna ponuda Objava, kojom su počašćeni istinski sretni uzvanici, za čijeg poslužitelja je u Noći Objave odabran Poslanik, alejhi selam, posebno pripreman i odgajan: „Odgajao me moj Gospodar pa je moj odgoj najljepši.“[5] To dodatno povećava radost i zadovoljstvo uzvanika, odnosno konzumenata ramazanskih blagodati, na čemu su neizmjerno zahvalni Allahu, dželle šanuhu, što su baš oni počašćeni islamom i islamskim vrijednostima, a posebno postom i ramazanskim blagodatima. Tako se stvara međusobna sreća i zadovoljstvo jer je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan vjernicima, a oni zadovoljni Njime.

Molimo Allaha, dželle šanuhu, da ramazanko vrijeme sjedini srca muslimana, jer nema boljeg vremena od ramzanskog za jačanje međusobnih odnosa.

[1] Rešid Hafizović, Stubovi islama i džihada, Sarajevo, 2015, str. 151.

[2] Rešid Hafizović, Stubovi islama i džihada, Sarajevo, 2015, str. 151.

[3] Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 142, predaja 153.

[4] Rešid Hafizović, Stubovi islama i džihada, Sarajevo, 2015, str. 153-155.

[5] Sujuti, El-džami es-sagir, I, 224.

(Edukativni magazin “Moj ramazan”, broj 7, mart 2025.)