Cijeli svoj radni vijek Salim-ef. Kanlić proveo je u Medžlisu Islamske zajednice Orašje gdje je 10. 9. 2020. godine upriličena svečanost na kojoj mu je uručeno priznanje za obavljanje časne uloge imama, hatiba, muallima i glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Orašje i za doprinos plemenitoj misiji Islamske zajednice u BiH na području Muftiluka tuzlanskog.

Za imamski posao kažemo da je misija. Šta je po važem mišljenju u toj misiji najvažnije?

Salim-ef. Kanlić: Velika je čast biti imam. Mi smo Allahovom odredbom određeni za to i to nije zanimanje niti profesija. Imami koji shvate da u ovoj misiji nema radnog vremena i prihvate to kao sastavni dio života, taj posao će obavljati sa zadovoljstvom. Moramo biti izuzetno strpljivi jer se svakodnevno susrećemo s ljudima koji su zabrinuti zbog problema kod kuće, na radnom mjestu, u društvu. Jedini ko je uvijek spreman da prepozna njihove tegobe, s lijepim riječima i strpljivo porazgovara s njima je njihov imam. Na taj način imam stiče poštovanje i povjerenje svojih džematlija. U svemu što je dobro i korisno on je prvi u svom džematu jer je tu radi Allaha, dž.š., a na korist svojim džematlijama i ljudima sa kojima se susreće. To je izuzetno časna misija koja stalno teče i sa odlaskom u penziju ona ne prestaje, samo se odvija na drugačiji način.

Malo je imama koji cijeli svoj radni vijek provedu u jednom džematu. Koje su to momenti u Vašem radu kojih se posebno sjećate?

Salim-ef. Kanlić: Narod me je lijepo prihvatio u Orašju i jako smo se zbližili. Medžlis je imao svoje oscilacije tokom ovih 41 godinu koliko sam tu. Mogao bih moj rad podijeliti u tri faze: prije, tokom i nakon Agresije na BiH. Sva tri perioda su specifična i različita, a ni uslovi za rad nisu bili isti. Mi imamo samo jednu džamiju koja je trenutno dovoljna za potrebe ovdašnjih muslimana. Renovirali smo je a imali smo i nekoliko drugih infrastrukturnih projekata kao što je izgradnja vakufske kuće, garaža isl. Ipak, u mom radu posebno sam ponosan na manifestaciju koju smo organizovali 2012. godine s ciljem obilježavanja 150 godina od protjerivanja muslimana iz Kneževine Srbije. Bila je to četverodnevna manfestacija sa naučnim skupom na kojem su govorili eminentni stručnjaci, profesori, a upriličili smo i mevlud, koncert ilahija, promocije knjiga, izložbu kaligrafskih radova. Mnogo smo radili na razvoju mekteba i vjeronauke. Nekada smo imali mnogo više polaznika a sada na tom polju osjetimo posljedice odlaska naših ljudi u inostranstvo.

Koliko se promijeni život imama kada ode u penziju?

Salim-ef. Kanlić: Zahvalan sam Allahu, dž.š., što mi je dao da doživim odlazak u penziju jer sam svjestan da mnoge moje kolege to nisu doživjele, preselili su na Ahiret. Za mene je ovo privilegija jer sam proveo 41 godinu u Orašju, sve vrijeme u istom džematu i blisko sam se vezao za ovo mjesto. Sam odlazak u penziju za mene ne znači puno jer ostajem u Orašju. Moje obaveze su promijenjne u smislu da nemam odgovornosti i administrativnih poslova ali sam svaki dan s našim džematlijama, na raspolaganju sam i njima i mladom hafizu Siviću koji me je naslijedio. Moram istaći da sam obradovan ovim priznanjem koje mi je uručio poštovani muftija Vahid-ef. Fazlović. Ovo je izuzetno lijepa praksa kojom se iskazuje poštivanje prema radu imama, funkciji koju sam imao, a posebno mi znači to što mi je priznanje uručeno u Orašju među mojim džematlijama.

Salim-ef. Kanlić je rođen u selu Kanlići kod Goražda, a već 41 godnu živi u Orašju. Nakon završetka Gazi Husrev-begove medrese diplomirao je na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog  fakulteta u Prištini, a u Orašje, na mjesto imama Sultan Abdul-Azizove džamije, došao je u septembru 1979. godine. U Orašju je obavljao poslove imama, vjersko-prosvjetnog referenta, odnosno glavnog imama ovog medžlisa. Tokom Agresije na našu domovinu bio je uz svoje narod u Orašju, a posebno je bio aktivan u humanitarnom radu, pružajući pomoć džematlijama i brojnim muhadžirima, prognanicima iz Posavine.

(IIN Preporod)