Imam Muslim bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kada je obavljao Oprosni hadž, prošao pored doline  Ezrek upitavši: “Koja je ovo dolina?” Rekli su: “Dolina Ezrek.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Kao da gledam Musaa, alejhi selam, kako se spušta s prijevoja, glasno učeči telbiju”. Zatim je prošao pored prijevoja Herša, pa je upitao: “Koji je ovo prijevoj?” Rekli su: “Prijevoj Herša.” A on reče: “Kao da gledam Junusa, alejhi selam, na crvenoj kovrđavoj devi, u ogrtaču od vune, s  povocem od palminog vlakna, kako uči telbiju.”

U Musnedu imama Ahmeda navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam, kada je obavljao hadž, prošao dolinom Usfan, pa ih je podsjetio da su ovom dolinom, prije njega, prošli poslanici Hud i Salih, alejhimas-selam, odazivajući se Božijem pozivu da hodočaste Drevni hram.

Svaki odlazak na hadž svojevrsna je reminiscencija našeg hoda stazama Božijih vjerovjesnika. Njihov put, bilo da je u pitanju hidžra ili hodočašće Kabi ,sudbinski je odredio put svakog od nas. Na tom putu ponekad je nužno žrtvovati najdragocjenije da bi se doseglo neizrecivo.  Vjerovjesnici i poslanici su ti koji uzdižu značenje “ljudskog bića”do njegove najuzvišenije mjere. Ugledati se na vjerovjesnike ne dovodi u pitanje našu posebnost i individualnost. Ili kazano riječima jednog učenjaka: “Ovi uzori pomažu nam da razvijemo crte naše ličnosti koje su “hvale vrijedne.”

Iako je zbog pandemije koronavirusa ovogodišnji obred hadža reduciran na simbolički broj hadžija  koji će u  odabranim danima hodočašća biti u mogućnosti da obave hadž, narednih dana srca  i misli vjernika će biti usmjerena  prema  Meki i Medini.  Rekao je Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao: “Allah, dželle šanuhu, usadio je u vjernička srca ljubav i čežnju prema Njegovoj Časnoj kući, a pošto svaki čovjek nije u mogućnosti vidjeti i obići Bejtullah svake godine, propisao je hadž jednom u životu za one koji su u mogućnosti, a prvih deset dana zulhidžeta učinio je zajedničkim dobrom hadžija i onih koji nemaju mogućnost za obavljanje hadža.”

Ponajveću tugu i uskraćenost narednih dana osjetit će čestiti vjernici koji su imali nijjet da ove godine obave hadž. Njihovi uzdasi zbog prikraćenosti da obave hadž svjedočit će o neprestanoj žudnji iskrenih vjernika za blagoslovljenim Bejtullahom     i  znamenjima koji ga okružuju.

“Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje časne Kabe, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Ibrahim:37)

Na Oprosnom hadžu, dok je stajao na Arefatu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio se ljudima: “Boravite na mjestima vaših obreda, jer ona su baština vašeg oca Ibrahima, alejhis-selam.” (Ebu Davud u Sunenu)

Na ovaj način, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem podsjećao je ummet na ,, plejedu plemenitih vjerovjesnika” kako bi slijedili njihov put i svjedočili vrijednosti kojim su bili odlikovani: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put.” (El-En’ām, 90)

Drevni hram u Meki hodočastili su Ibrahim, Salih, Hud, Musa, Junus, Muhammed, i drugi Allahovi vjerovjesnici i odabranici, neka je na njih Božiji mir i blagoslov. Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U mesdžidu Hajf klanjalo je sedamdeset vjerovjesnika.” (Taberani u Mu’džemu)

U tome će ih slijediti i Isa, alejhi selam, pred Sudnji dan. U Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, sin Merjemin će zanijetiti hadž ili umru, ili će ih spojiti u jednom obredu, u klancu Revha.”

Dani hadža su prilika za podsjećnje na put vjerovjesnika. Slijeđenje vjerovjesnika na hadžu završni je čin kojim vjernici potvrđuju slijeđenje vjerovjesnika u životu.  Njihove životne staze osvjetljavala je Božija uputa, a pritisnuti tugama i brigama nikada nisu gubili nadu u Njegovu pomoć. Zato će s Božijom pomoći u životu vjernika Svjetlo upute nadvaladati tmine zablude i svih iskušenja.

Hoditi stazama vjerovjesnika sve do Časnog hrama podrazumijeva  dug i  težak put:  put iskrenog pokajanja Adema a.s., put ustrajnosti Nuha a.s. âput strpljenja Ejjuba a.s., put skromnosti Isa a.s., put spasonosnog tevhida Ibrahima a.s., put praštanja Jusufa.a.s., put borbe s faraonom Musa a.a., put milosti Muhammeda. as.

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nacrtao je liniju rukom i rekao: ‘Ovo je Allahov Pravi put!’, zatim je povukao liniju sa desne i lijeve strane i rekao: ‘Ovo su drugi putevi, nema nijednog od njih a da na njemu ne čeka šejtan i poziva u njega.’ Nakon toga je proučio: ‘I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovog…’” (Ahmed)