„Ikre“, „Uči, čitaj…“ odjeknuše u pećini Hira. Te prve riječi Objave koje Poslaniku Muhamedu a.s.,  uputi plemeniti Džibrlil rasvjetliše staze znanju i učenosti. Mektebi i kiraethane, medrese i kutubhane izrastoše visoko iz korijena tog blagoslovljenog sjemena „Ikre“. Zato, kada zbunjen tražiš savjet, kada ne znaš kako da postupiš, osluhni riječi Miljenika Allahovog: ,,Budi učen ili traži nauku, ili slušaj što učeni ljudi govore, ili ih voli, a ne budi nešto peto pa da propadneš.“

Znanje je vrlina sa kojom se bogobojazni rese, čestiti se njome ne hvale i ne  razmeću a lahkoumnima poput sjene stalno izmiče. Nečasni ljudi posežu za znanjem poput lopova koji koristi svijeću da bi se domogao onoga što mu ne pripada.

Ostalo je zapisano: „ Čovjek koji  zna i zna da zna-taj je učen, slušajte ga; čovjek koji zna i ne zna da zna-taj nije svjestan, razbudite ga; čovjek koji ne zna i zna da ne zna- taj pita za savjet, poučite ga; i najzad, čovjek koji ne zna i ne zna da ne zna-njega ostavite, s njim je uzaludan svaki trud.