Trideset godina od zatvaranja logora Sušica u Vlasenici: Zločinci i dalje uživaju u slobodi
U Vlasenici je danas obilježena trideseta godišnjica od zatvaranja logora Sušica. Za samo nekoliko mjeseci 1992. godine u ovom logoru je bilo zatočeno oko osam hiljada Bošnjaka Vlasenice i okolnih mjesta, žena, djece, muškaraca, staraca. Prema podacima Crvenog krsta u logoru Sušica su ubijena 1617 logoraša.
– Neshvatljiva je ta količina zla i zločina koji je počinjen u Vlasenici. Do sada je četvorica ratnih zločinaca odgovaralo, ali deset prijava koje su podnesene na Sudu se opstruišu već četiri godine. Rukovodstvo opštine Vlasenica i njegovi prvi saradnici slave taj jurišni odred koji je sve ovo počinio. Tužilaštvo i Sud traže neke razloge za opstrukciju, a i sami zločinci, jer su kukavice, jer su izvodili starce i žene, ubijali, klali, silovali, a danas traže razloge kako da odugovlače ove sudske procese – kazao je Mujo Hadžiomerović, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 30. godišnjice zatvaranja logora Sušica.
Za zločine počinjene u logoru Sušica pred Haškim tribunalom i Sudom Bosne i Hercegovine pravosnažno su osuđeni Dragan Nikolić na 20 godina, Predrag Bastah na 22 godine i Goran Višković na 18 godina zatvora. U toku su suđenja u predmetima protiv Sime Stupara, Zorana Tešića, Radeta Garića, Maneta Đurića, Radenka Stanića, Miroslava Kraljevića i Gorana Garića.
– Na ovakvim mjestima čovjek ostaje bez riječi, ne može da shvati da ijedan sljedbenik bilo koje vjere može da učini to što je ovdje učinjeno. Svaka vjera, svaka knjiga govorila je o svetosti ljudskog života. „Onaj ko ubije nevinu osobu koja nije ubila nikoga i nije nered činila na zemlji kao da je pobio cijelo čovječanstvo“. Ovo je zapisano u svim svetim knjigama, niti jedan sljedbenik bilo koje vjere ne može za sebe tvrditi da je takav, da slijedi bilo koju vjeru ako ovakvo nešto učini – istakao je hafiz Asmir Imamović, izaslanik muftije tuzlanskog dr. Vahid-ef. Fazlovića.
Hafiz Imamović dodao je da smo tužni na ovakvim skupovima, ali dostojanstveni, jer znamo da nikada i nikome nismo učinili ono što je nama učinjeno.
– Mi slijedimo vjeru islam koja nas odgaja da poštujemo ljudski život, da poštujemo svetost ljudskog života. Svi oni koji su uradili zlodjela moraju osjetiti kaznu i na ovome svijetu, mora ih stiči pravda. Moramo se sjećati ovih trenutaka, moramo dolaziti na ova mjesta – kazao je hadiz Imamović.
Iako je zvaničan broj ubijenih u Sušici 1617, taj broj je mnogo veći obzirom na provjerene činjenice koje govore o tome kako je veliki broj logoraša organizovano odvođen iz logora i prebacivan na lokalitet Han Ploče, nedaleko od Vlasenice. Na tom mjestu, masovnim egzekucijama, ubijeno je oko hiljadu logoraša o čemu svjedoči nekoliko otkrivenih masovnih grobnica.
Ramiz Salkić, potpredsjednik manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, i sam logoraš, kazao je da je patnja onih koji su prošli i preživjeli logore velika.
– Ona je ogromna, ostavila je trajne posljedice bez obzira što se trudimo da budemo kao oni koji nisu prošli kroz logore. Radeći na dokumentovanju zločina nad Bošnjacima Bratunca imao sam priliku da čitam izjave ljudi koji su prošli kroz ovaj logor. Čovjeku je teško pojmljivo da povjeruje u ono što se dešavalo u ovom logoru. To samo govori o monstruoznosti ideje, o potpunom progonu i istrebljenju Bošnjaka sa ovih prostora – naglasio je Salkić.
Važno je, dodao je Salkić, da se sjećamo logora i svega onoga što se desilo nad našim narodom tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali je još važnije da budemo svjesni da te zločinačke, fašističke ideje nisu pobjeđene, one su tu, one su žive.
– Oni i dalje vjeruju da će biti realizovane. Moramo biti spremni da više nikad ne dozvolimo formiranje ovakvih logora, da ne budemo naivni i da ne vjerujemo u priče koje će nas odvesti u pravcu da pomislimo da je nemoguće da nam se ponovi 92. godina – kazao je Salkić koji je zahvalio prisutnima što njeguju kulturu sjećanja, memorijalizaciju i trganje od zaborava zločina koji su počinjeni nad Bošnjacima zaključivši da nikada ne smijemo ni pomisliti da zaboravimo.