Dio iz intervjua objavljenog u Ramazanskim novinama MIZ Tuzla, broj 4, Ramazan 1437. h. godine, juni-juli 2016. god.
Mnogo je danas onih koji tumače Kur´an, objašnjavaju vjeru. Tehnička pomagala (kompjuter, tablet, mobitel…) i različite društvene mreže (internet, facebook…) omogućile su mnogo slobodnog prostora za različita tumačenja islamskog učenja. Nekad ta tumačenja dolaze od nekompetentnih ali i zlonamjernih osoba. Koje su posljedice takvog odnosa prema islamu?
Dr. Seljubac: Napredak tehnologije je nezaustavljivi proces koji je za sada neizbježan. Važno je te prednosti iskoristiti na adekvatan način i u svrhu promicanja Dobra. Veće otvaranje prema svijetu informacija ima i svoje opasnosti, ali i manje otvaranje, kada gledamo procentualno, ima iste takve opasnosti, samo u manjem obimu. Kada govorimo o zloupotrebi, ne smijemo pasti u zamku opterećenja potencijalnim lošim posljedicama koja bi mogla dovesti do našeg oskudnog korištenja ogromnih potencijala. Upravo to daje prednost zlonamjernim snagama da promoviraju zlo. To je, uslovno rečeno, novo borbeno polje na kojem se odmjeravaju snage i gdje će, kao i na svakom drugom bojnom polju, dominirati sposobniji, vještiji, odvažniji, ustrajniji…
U tom smislu, veoma važno je da u ovom i budućim vremenima musliman, a tim i ovaj naš, bosanski, dobro zna svoju definiciju i ne dozvoli da njegovo ubjeđenje u ispravnost vlastitog puta kroz vjeru bude oslabljeno ili dovedeno u pitanje drugačijim stavovima i ponudama. Tuđe poštuj, ali svoje dobro, dobro čuvaj! Navest ću jedan primjer. Na ponudi imate dva ista proizvoda, oba dobra i oba ispravna. Jedan je domaći a drugi strani. Bosanski musliman nipošto ne smije dozvoliti da ga promotor stranog proizvoda ubijedi kako je njegov, domaći, bosanski, loš i neispravan, ne zato što je on stvarno takav, nego samo zato što želi da mu proda svoj, strani. Koristi domaće!
Živimo u vremenu kada ljudi veliku pažnju posvećuju materijalizmu i svemu onome što on podrazumijeva. Ima li današnji savremeni čovjek vremena za duhovnost? Prevodite, pišete, govorite o duhovnom odgoju čovjeka. Koliko ova tema zavređuje čovjekovu pažnju i kako danas čovjek da se duhovno odgaja?
Dr. Seljubac: U svakom vremenu, a u ovom posebno, čovjek mora voditi računa o obje svoje sastavnice: i fizičkoj (tjelesnoj) i duhovnoj. Hramonija mu obezbjeđuje sklad u njemu samome i mogućnost da skladno živi sa svijetom u kojem je. Narušavanje ravnoteže proizvodi nered i u njemu i oko njega. Ako se čovjek posveti samo materijalnome, kako čini većina ljudi danas, njime će prevladati logika materije: hladan odnos, bezosjećajnost, kratkotrajnost, nestabilnost… Ako se posveti samo duhovnome, što je danas rijetkost, izostaće značajan dio njegove uloge u materijanom svijetu u kojem živi.
Pošto je ravnoteža već dobro narušena, potrebno je vratiti je. Čovjek se mora baviti svojom duhovnom stranom najmanje onoliko koliko je dao prednosti materijalnoj. Kada vrati ravnotežu, onda materijano-tehnički napredak treba pratiti i duhovno napredovanje, s tom razlikom što materijalni uspon ima i svoja ograničenja i mnogo sporiji tempo u odnosu na mogućnosti koje duhovno napredovanje pruža.
Za sve ovo je potrebna svijest o važnosti spomenute ravnoteže i jaka volja da se radi na njenom vraćanju. Uz svijest i volju potrebno je i mnogo znanja. Odatle proističe nužnost unošenja novih kvaliteta u nastavne i odgojne programe, koji bi otvarali široka prostranstva duhovnih horizonata mladim dušama ovoga vremena.
Naše nane i djedovi su mnogo manje znali o vjeri u odnosu na nas, ali su se više i čvršće držali vjere. Danas se mnogo više o vjeri naučava, ali se dosta slabije živi vjera. Zašto je to tako?
Dr. Seljubac: Mnoge su vrijednosti koje su naši preci prenosili s generacije na generaciju potisnute ustranu. Neke od njih su odanost tradiciji, njegovanje vjerskih običaja, čuvanje obraza i dostojanstva, poštivanje svetoga… Ono što posebno izdvajamo jeste porodični, kućni odgoj. U vremenima kada je obrazovanje bilo skromnije najviše pozitivnih vrijednosti se učilo kroz porodični život. Tako naučeno se poštivalo, njegovalo i branilo. Kršenje pravila „porodičnog zakona“ je nailazilo na osudu i bilo „žigosano“.
Teza da se danas više naučava o vjeri je relativna. Mogućnosti da se nauči su mnogo veće, ali u odnosu na „porodičnu školu“ se zna mnogo manje. Ako uporedimo znanje kojemu je djed učio svoga unuka nekad i sad, vidjet ćemo da je ogromna razlika. Jedan vakum porodične vjerske prakse koji je trajao gotovo pola prošlog stoljeća sada se pokušava nadoknaditi ubrzanim učenjem, ali je mnogo teže vratiti duh i atmosferu dinskog ambijenta koji se bio izgubio, a od njega uveliko zavisi i obim i dubina življenja vjere.
Danas se mnogo piše i prevodi, a mnogo manje se čita. Ramazan je mjesec Objave, mjesec knjige. Koji su vaši savjeti za stjecanje navike čitanja? Šta preporučujete vjernicima da čitaju?
Dr. Seljubac: Postoji jedno opće pravilo kojeg se nastojim držati, a kada sam u prilici, rado ga dijelim s drugima, a to je: govori, piši ili čitaj ono što te približava tvome Rabbu. Ne ostavlja isti trag na duši kada pročitate stranicu „žute štampe“ ili, na primjer, neku mudrost koju je zapisao Mula Mustafa Bašeskija u bilješkama svog Ljetopisa. Ne osjaćamo se nikako jednako kada govorimo o moralu ili tragičnoj stvarnosti mladih ljudi danas i kada razgovaramo o primjerima čestitosti naših nena u Bosni.
Dopao mi se stav jednoš našeg uvaženog kolege koji kaže: „Ja u toku ramazana čitam samo vjersku literaturu.“ Ja bih tome dodao – onu koja ti od skrušenosti i osjećaja strahopoštovanja, ljubavi i čežnje prema Rabbu i Njegovom dragom Pejgamberu tjera suze na oči, posebno u ramazanskim noćnim satima. Makar to bile i dobre, poučne hikaje…
Kada tako budemo čitali sadržaj Kur'ana, imat ćemo o čemu razgovarati…
Mubarek mjesec ramazan je poseban mjesec u životu svakog vjernika. Šta za vas znači ramazan i koja bi bila vaša ramazanska poruka?
Dr. Seljubac: Svaki ramazan je Allahova milost koju nam daruje kao novu priliku, cijeli mjesec vremena za prečišćavanje duše, vraćanje unutarnje ravnoteže, mjesec u kojem jedan nije jedan nego sedam stotina, sedamdeset hiljada, i još mnogo, mnogo više. Neizmjerno. Duboka je Božija hazna.
Ako znamo koliko u ramazanu možemo dobiti, onda znamo i koliko gubimo ako mu se cijelim tijelom i cijelom dušom, svim svojim bićem ne dadnemo…
(Dio iz intervjua objavljenog u Ramazanskim novinama MIZ Tuzla, broj 4, Ramazan 1437. h. godine, juni-juli 2016. god.)
Najava
