Oni prosvijetljeni i prosvijećeni stalnim približavanjem Allahu, dželle šanuhu, kažu da mi danas živimo u vremenu Nuha, alejhisselam. S tim što se nad nama nije nadvila poplava u vidu ogromnih vodenih talasa koji nadiru i iz neba i iz zemlje, već poplava distrakcije – odvlačenja pažnje od onog što je bitno, od smisla i suštine našeg života na ovom svijetu. Utapamo se lagahno, neprimjetno i bespovratno. Oni koji postanu svjesni te katastrofe koja se nadvila nad nama svim svojim bićem okreću se svome Stvoritelju. Ibadeti i predanost zikru, spominjanju i podsjećanju na Allaha, dželle šanuhu, daske su od kojih mi danas, poput Nuha, alejhisselam, nekad, gradimo svoje lađe koje će nas i naše bližnje spasiti od utapanja u sveopćoj poplavi koja je sve bliža.

Sredstva tehničkog napretka olakšavaju nam naše dunjalučko putovanje, ali nam počesto naš put prema željenom ahiretskom staništu i odredištu čine vrlo teškim i neizvjesnim. Sredstva informisanja kojih je danas tako puno pretvorila su naše živote u prava borbena polja na kojima su naši umovi i naše duše neprestano izloženi nemilosrdnom bombardovanju informacijama. Svi žele da nam nešto kažu, da nam nešto otkriju, da nas upute, da nas ubijede, da nas posavjetuju, da nam otkriju neku tajnu. Na sve strane nam se nude recepti za uspjeh, od recepata za jela, za održavanje kuće, auta, bašte, kosilice, preko recepata za liječenja svih mogućih oboljenja do recepata za uspješan intimni život, brak, porodicu i roditeljstvo. Tako je mnogo onih koji nam nude svoje vodstvo, svoje upute, svoj sistem vrijednosti, svoj šerijat. Toj nemilosrdnoj borbi za ljudske duše, u kojoj ni mi odrasli ne možemo lahko da se snađemo, naročito su izložena naša čista i nevina djeca. Kako ih zaštiti, kako ih odgajati?

Breme koje nosimo mi, roditelji ovog vremena, vrlo je kompleksno, jer naša djeca se rađaju i rastu u svijetu opterećenom paradoksima, svijetu strmoglave tehnološke ekspanzije, svijetu koji ni mi sami dovoljno ne poznajemo niti razumijemo. Naša djeca danas žive online živote, tehnološki napredak polahko ali sigurno u njih instalira lažnu potrebu da stalnu budu  „na liniji“, priključeni na nevidljivu svjetsku mrežu i otvoreni za stalni prijem svega i svačega. U ovim okolnostima, naša jedina šansa za odgojni uspjeh jeste povratak Izvoru, insistiranje na svevremenskoj Istini koju je Allah, dželle šanuhu, objavio u Kur'anu kao i primjena najodabrnijeg odgojnog koncepta kojem nas je poučio Najljepši uzor čovječanstva, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. A koji je bio njegov odgojni koncept? On sam! On, koga je odgojio Uzvišeni Gospodar. Sav njegov život, njegova djela, njegove riječi, njegova šutnja, njegovo činjenje, njegovo nečinjenje, njegovo kretanje, njegovo mirovanje, svaki trenutak, svaki njegov dah, sve je to bio odgoj kojim je odgajao i neprestano odgaja ljude već više od četrnaest stoljeća. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najuspješniji i najbolji odgajatelj svih vremena i svih naroda, svojim primjerom nas upozorava da prvo moramo mi sami biti odgojeni da bismo mogli odgajati svoju djecu, odnosno moramo neprestano ne samo njih već i sami sebe odgajati. U tome ćemo najlakše uspjeti upoređujući se, korigujući se i približavajući  najljepšem i najboljem uzoru Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ogromna je naša sreća što nas je Allah, dželle šanuhu, odabrao da budemo muslimani i da imamo taj okvir i putokaz šerijata i sunneta u koji se možemo skloniti i na koji se možemo osloniti da bezbjedno prolazimo i našu djecu vodimo kroz dunjalučka bespuća jasno razlikujući dobro i zlo.

U skladu s današnjim vremenom, postoji zaista veliki broj knjiga, članaka, predavanja, poruka o islamskom roditeljstvu. Mnogo je odgovora na pitanje kako odgajati djecu u islamu. Kažu da ne postoji nijedan način da budete savršen roditelj, ali da postoji hiljade načina da budete dobar. Kada je postala majka, jedna naša sestra shvatila je koliko je roditeljstvo težak, neizvjestan i zahtjevan posao. Pogotovo kada želiš odgojiti ljudsko biće kojim će Allah, dželle šanuhu, biti zadovoljan. U želji da otkrije “recept” za dobro i uspješno islamsko roditeljstvo, razgovarala je s mnogim roditeljima koji su uspjeli odgojti istinske vjernike muslimane. Pitala ih je kako su to postigli. Rekli su joj da su činili sve da Poslank, sallallahu alejhi ve sellem, bude živa, dišuća realnost u njihovim domovima, u njihovim životima, jer kad djeca zavole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, automatski će voljeti i Allaha, dželle šanuhu.

Rekli su joj i da su prvenstveno oni kao roditelji jako vodili računa s kim se druže, da su, birajući svoje društvo, birali i društvo za svoju djecu. Ponekad su se morali odreći nekih prijateljstava, nekih druženja i osoba čiji su životni stavovi i odgojni principi negativno uticali na islamski život kojim su željeli živjeti sa svojom djecom. Nije bilo “haram” zabavljati se u našem domu, ali smo porodično gnijezdo držali što čistijim u svakom pogledu, bio je sljedeći odgovor. Važno je da svaki haram koji ne dozvoljavate svojoj djeci da rade zamijenite sa dva halala u kojima mogu da uživaju. Ne želite da vaša djeca odrastaju misleći da je islam samo gomila zabrana: ne možeš ovo, ne smiješ ono. Neka islam kojemu poučavate vašu djecu bude usmjeren na ono što je dozvoljeno i što smiju i trebaju da rade. Ama baš svaka intervjusana porodica je naglasila  potrebu radikalnog ograničavanja izloženosti djece medijima, televiziji, internetu, video igricama.

Ispitanici su dalje rekli da roditelji moraju biti praktični primjeri islamskog života, a ne samo pričati o njemu. Ne možete od svoje djece tražiti da se ponašaju onako kako se ni vi sami ne ponašate. Ne možete od njih tražiti da klanjaju na vrijeme ako vi ne klanjate na vrijeme. Što je vaš namaz predaniji i iskreniji, to će i njihov biti. Djeca moraju vidjeti da islam živi i funkcioniše u njihovom domu.

Islam nije samo klanjanje, post i sadaka. Islam je stav koji mora biti utkan u svakodnevno življenje. Da li roditelji tretiraju jedno drugo s poštovanjem? Kako se nose s padovima i usponima u životu? Da li ispunjavaju svoje građanske dužnosti, itd… “Nisam se nikad ružno odnosila prema djeci, ali nisam imala problem da oštro reagujem, budem stroga i pokvarim im zabavu kad je to bilo potrebno“, rekle su mnoge ispitane majke. Nije lahko ispasti babaroga i pokvariti djeci ćejf kad ih opomenemo da klanjaju usred gledanja filma ili crtanog, ili ih budimo na sabah kad im je najljepše spavati, ili im ne dozvoljavamo da se nose nepristojno ili da idu na mjesta koja nisu kako treba, ili im ne dozvoljavamo da gledaju emisije i sadržaje koje “svi” gledaju. Nije lahko, ali je neophodno. Međutim, djeca žele i očekuju da njihovi roditelji postave granice i budu odgovorne osobe, čak i ako to neće priznati. S djecom je potrebno biti prijatelj, međutim u tom odnosu mora se uvijek jasno znati ko je glavni i odgovorni, ko vodi i usmjerava, a ko sluša i slijedi.

Roditelji su nadalje govorili da su im djeca uvijek bila na oku, u blizini, da ih mogu nadgledati i paziti, te da ih nisu razmazili i obasipali materijalnim dobrima i da su s njima jako puno razgovarali. Još dok su mali treba koristiti svaku priliku da ih posavjetujemo, podsjećamo, upućujemo, vodeći računa da ne pridikujemo već da podučavamo, da ne osuđujemo već da usmjeravamo. Treba ih podsticati da svijet oko sebe, pojave, događaje, ljude i predmete uvijek sagledavaju pronicljivo.

Međutim, ne postoji čvrsta zagarantovana uzročno-posljedična veza u odgoju, ne može se tvrditi da će, ako roditelj uradi ovako, dijete zasigurno ispasti onakvo. To je živi odnos dviju osoba pun dugotrajne, neprestane međusobne interakcije i u isto vrijeme intimne interakcije između roba i Njegovog Gospodara. Neće propasti ni trun dobra koje učinimo, niti će biti zaboravljen ni trun zla koje učinimo, ali sve se dešava isključivo po Allahovoj odredbi. Tako, kako zaključuje ova naša sestra,  postoje mnoga djeca koja nisu imala ni jedno od gore spomenutih pravila ispoštovano u svom životu, djeca koja nisu imala primjerne, pobožne, nježne, razumne roditelje, ili koja uopće nisu imala roditelje, ali su Allahovom voljom i milošću postali izvrsni muslimani. A, postoje i izuzetno pobožni i posvećeni roditelji koje su, i pored njihovog truda, njihova djeca razočarala u svakom pogledu. Ovi roditelji su na deredži poslanika Adema i Nuha, alejhimesselam, čiji su sinovi odbili njihovu pouku i poruku, iako su oni bili od najboljih ljudi koji su hodili ovom Zemljom, iako su bili roditelji koji su u stanju stalne dove i molitve, koji su primali Uputu od Allaha, dželle šanuhu. Možemo samo moliti Allaha Uzvišenog da nas ne iskušava našom djecom na način na koji je iskušao ove velikane. Velika je utjeha u tome da će roditelji biti nagrađeni ne za to kakva su njihova djeca “ispala” već za našu namjeru da ih odgojimo u islamu i trud koji smo uložili da to ostvarimo.

Prije svih gore navedenih sastojaka recepta za uspješno islamsko roditeljstvo, svi ispitani roditelji su naveli prvi i osnovni, neophodni sastojak – dovu. Dova, molba Allahu, dželle šanuhu, za Njegovu pomoć i nadahnuće je prvi i posljednji korak u odgoju naše djece. To je najjače odgojno sredstvo koje nam je naš Stvoritelj učinio dostupnim. U hadisi-kudsiju je rečeno da se naš Gospodar spušta tokom zadnje trećine svake noći na najniže nebo i pita: “Ima li ikoga ko Me zove da mu odgovorim? Ima li ikoga ko od Mene traži da mu udovoljim? Ima li ikoga ko moli Moj oprost da mu oprostim?”

Yasmin Mogahed, osvrćući se na ovaj hadis kaže: “Zamislite šta bi se desilo da neki kralj kaže da će nam doći u to vrijeme na vrata s ponudom da nam da šta god poželimo. Sigurno bismo svi postavili alarm da nas probudi da ne propustimo taj sastanak. A, Allah Uzvišeni nam zakazuje taj sastanak svake noći pred zoru. Zamislite, Gospodar Univerzuma nam nudi sastanak, razgovor s Njim, On nas čeka da ustanemo i s Njim razgovaramo, a mi se ne dižemo iz svojih postelja i ostavljamo Ga da čeka. Allah dolazi i pita nas šta želimo od Njega, Stvoritelj svega nam nudi da nam dadne šta god tražimo od Njega, a mi spavamo.”

U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otkriva nam da se tri dove ne odbijaju: dova potlačenog, dova putnika i dova roditelja za njegovo dijete. Eto nam formule uspješnog islamskog roditeljstva!

„Ništa nije kod Uzvišenog Allaha tako počastvovano kao dova“ , kaže naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je Allahu išta draže od Njegovog roba koji Mu čini dovu. „Dova je sama srž ibadeta!“„Dova je oružje vjernika, centralni stub vjere i svjetlost nebesa i Zemlje.“„Ništa ne može promijeniti sudbinu osim dove.“ Razumijevajući ove beskrajno sadržajne i znakovite Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, učenjaci kažu da je dova čin i znak istinskog prihvatanja razlike između Božijeg postojanja i postojanja ljudskih bića. Allahovo, dželle šanuhu, postojanje je izvor savršenosti, nezavisnosti, svemoći, dobrote i darovanja. Postojanje ljudskog bića je sazdano na potrebi i zavisnosti od stalnog Božijeg davanja i milosti. Ljudsko biće mora da traži i da prima naklonost i milost od Svemoćnog. Ono je u stalnoj potrebi za onim što mu jedino Allah može dati.

„Dova je naš direktni razgovor s Allahom, dželle šanuhu, našim Stvoriteljem, našim Gospodarom, Sveznajućim, Svemoćnim. To je najviše uzdižući, oslobađajući, osnažujući i transformirajući kontakt koji jedno ljudsko biće može ikada imati. Okrećemo se Bogu zato jer smo svjesni da samo On može otkloniti našu patnju i riješiti naše probleme. Osjećamo se olakšano kada svome Stvoritelju kažemo svoje tegobe. Osjećamo se osnaženo nakon kontakta sa Svemoćnim. Osjećamo Njegovu milost nakon razgovora sa Najmilostivijim.“ Neki čak kažu da je suština dove upravo u tom razgovoru s Allahom, a ne njen ishod.

Razgovarajmo onda s Njim, često, predano, svim svojim bićem!

profesorica Azra Hasanović
(Iz Zbornika radova “Žena u porodici i društvu”)