Ebu Lejs je kazao da se znak straha od Boga pojavljuje u sedam vidova:

– Prvo je njegov jezik: sprečava ga da laže i ogovara, kleveće i potvara druge, ružno govori… Zauzet je spominjanjem Allaha, učenjem Kur'ana i izučavanjem nauka.

– Drugo je srce čovjeka: iz njega je izbačeno neprijateljstvo i potvaranje, zavist prema svojoj braći, jer ona briše dobra djela, kako reče Poslanik, a.s.: “Zavist ‘jede’ dobra djela kao što vatra izgara drva.” Znaj da je zavist teška bolest srca, a ta bolest se liječi znanjem i trudom.

– Treće su oči: one ne gledaju u zabranjeno, bilo da se radi o jelu ili piću, odjeći ili nečem drugom. Ne gledaju ni u ovaj svijet s pohotom, nego u ono što je od interesa vjerniku, a ne što mu je zabranjeno. Tako je Poslanik, a.s., rekao: “Ko napuni svoje oko haramom, Allah će mu na Kijametskom danu napuniti to oko vatrom.”

– Četvrto je stomak čovjeka: u njega ne ulazi haram, jer je to golemi grijeh, kako reče Poslanik, a.s.: “Ako u stomak čovjeka dopadne i zalogaj harama proklinju ga svi meleki na nebesima i na Zemlji sve dok je taj zalogaj u njegovom stomaku. Ako za to vrijeme umre, boravište će mu biti u Džehennemu.”

– Peto su ruke čovjeka: ne treba ih pružati haramu, nego onome što znači pokornost Uzvišenom Allahu.

– Šesto su njegove noge: ne ide njima tamo gdje bi bio neposlušan Allahu, nego tamo gdje su pokornost i Allahovo zadovoljstvo i da bi se družio s učenim i dobrim pobožnjacima.

– Sedmo je pokornost Allahu: ona je iskrena i samo je u ime Allaha Uzvišenog. Vjernik se kloni pretvaranja pred ljudima i licemjerstva. Allah je rekao: “Budući svijet kod tvog Gospodara je za bogobojazne.”

Vjernik mora biti između straha i nade, nadati se Božijoj milosti i ne smije se razočarati  u nju. Allah je rekao: “Nemojte gubiti nadu u Božiju milost.”