Poštovana braćo i sestre.

Danas je 19. dan mjeseca rebiul-evvela 1438.h. Ne možemo u mjesecu rođenja Muhammeda, a.s., zaobići govor o najodabranijem čovjeku, o najodabranijem Allahovom stvorenju i njegovim  svojstvima i vrlinama. Jer, on je naš uzor, on je onaj na koga se ugledamo i čije postupke, preporuke i praksu, ako iskreno vjerujemo u Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, nastojimo primijeniti u svom životu. Allah, dš.š. kaže:

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا (الأحزاب، 21)

  1. 21. Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti I nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21)

U današnjoj hutbi u najkraćim crtama želim se osvrnuti na jednu od Poslanikovih, a.s., vrlina i svojstava. Riječ je o toleranciji Muhammeda, a.s., vjere islama, a što bi trebalo da bude dio bića i praksa svakog muslimana, pripadnika islama i sljedbenika Muhammeda, a.s.

I pored toga što ova naša savremena civilizacija svojata i propagira toleranciju kao svoju tekovinu i dostignuće, ipak možemo vidjeti drukčije praksu u stvarnosti.

Iako na sva usta govori o toleranciji, čovjek današnjice je u najkraćim riječima rečeno nezasito, pohlepno, materijalozovano biće, koje nema nikakvih moralnih principa ako nema iskrenu vjeru u Boga i vjerovanje u odgovornost pred Stvoriteljem svjetova. Njegova tolerancija je samo deklarativne naravi, jer u praksi vidimo sasvim suprotno događanje. U događajima u muslimanskim zemljama i odnos Zapada prema njima, zatim u Palestini i Kudsu, pa ako hoćete i u našoj Bosni i Hercegovini, možemo vidjeti licemjerni odnos onih koji imaju, blago rečeno, kolonilajni odnos naspram muslimana. U slučaju nas u Bosni i Hercegovini, nas koji smo oduvijek poznati po toleranciji, gostoljubivosti, pokušava nam se naturiti, po oprobanom receptu, etiketa ekstremizma, radikalizma i netolerancije, dok su drugi konstruktivni, kooperativni i tolerantni.

Poštovana braćo i sestre.

Mi smo ponosni što kao sljedbenici islama baštinimo učenje i praksu najodabranijeg, najtolerantnijeg čovjeka u povijesti ljudskog roda Muhammeda, a.s. A evo samo nekoliko primjera tolerancije Allahovog Poslanika, a.s.

Nema sumnje da je Muhammed, a.s., bio tolerantan prema svojim ashabima muslimanima. To je poruka nama da i mi budemo tolerantni jedni prema drugima, ali bojim se da, kako na globalnom tako i na lokalnom planu, muslimani današnjice nemaju dovoljan stupanj uvažavanja, poštovanja, pomaganja i tolerancije jednih za druge. Zašto je to tako? Zato što nismo iskreni sljedbenici Muhammeda, a.s., koji je pokazao cjelokupnom ljudskom rodu šta je to tolerancija. Allah, d.š. za Muhammeda, a.s, kaže:

لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنْفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنِينَ رَؤُوفٌ رَحِيمٌ (التوبة:128)

Bio je tolerantan i prema onim muslimanima koji bi napravili kakav prestup i pogrešku kao što je slučaj ashaba po imenu Hatib b. Belteah, koji je bio jedan od učesnika bitke na Bedru,  ali je htio da otkrije stanovnicima Mekke plan pohoda oslobođenja Mekke.  Kada su ga ashabi napali, Muhammed, a.s., zaštitio ga je i rekao: Allah sigurno zna stanje učesnika bitke na Bedru i rekao: “Činite što god želite, Ja sam vam grijehe oprostio.”

Postupak i preporuka Muhammeda, a.s., prema nemuslimanima, pa i ratnim neprijateljima, najbolja su deklaracija o toleranaciji ikad proklamirana.

Muhammed, a.s., rekao je:

Poslan sam sa toleranatnom čistom vjerom.

U toj vjeri nema prisile, jer je Allah, dž.š., rekao:

لَكُمْ دِينُكُمْ وَلِيَ دِينِ(الكافرون، 6)

Vama vaša, a meni moja vjera.

لاَ إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ (البقرة 256)

Nema prisile u vjeri.

Prilikom jedne bitke (Zatur-rika’) Poslanik, a.s., okačio je sablju o drvo i prilegao da se odmori. Prišunjao mu se jedan mušrik, uzeo sablju i rekao: “Je li te strah?” “Ne“, odgovorio mu je.  „A ko će te spasiti od mene“, upitao je. Muhammed, a.s., odgovorio je: “Allah.” Sablja mu je ispala iz ruku, pa ju je uzeo Poslanik, a.s., i rekao mušriku: “A ko će tebe spasiti od mene?” On mu je rekao: “Budi milostiv“. „A hoćeš li posvjedočiti da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja poslanik“, upitao ga je Muhammed, a.s. “Ne, odgovorio je, ali ti obećavam da neću ratovati protiv tebe,  niti ću biti na strani onih koji ratuju protiv tebe.” Kad se vratio svome društvu rekao je: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka.” (Ibn Hibban)

Prilikom  osvojenja Mekke, kada je Poslanik, a.s., ušao u grad s ogromnom vojskom kojoj se nisu mogli oduprijeti stanovnici Mekke, on im se obratio: „O Mekkelije, šta mislite kako ću sada postupiti sa vama?“ Oni su odgovorili: “Ti si plemeniti sin plemenitog.” On im je odgovorio: “Idite, vi ste slobodni.” Tako je Muhammed, a.s.,  uputio proglas, poštujući njihovog dotadašnjeg vođu Ebu Sufjana, rekavši: “Ko uđe u kuću Ebu Sufjana zagarantovana mu je sigurnost, ko ostane u svojoj kući zagarantovana mu je sigurnost, ko se skloni kod Kabe, zagarantovana mu je sigurnost.” Zasigurno, ovakav primjer tolerancije mogu ponuditi samo oni koji poštuju i vole čovjeka kao ljudsko biće i žele mu dobro, a da ga potčine, eksploatišu ili mu se se svete.

„Idite, vi ste slobodni“, kaže on, iako je doživio mnoge neprijatnosti od onih kojima je oprostio i smilovao se. Ne sveti se Ebu Sufjanu, njihovom vođi i komandantu, već ga uvažava ovim činom: “Ko se skloni u Ebu Sufjanovu kuću, bit će siguran.” Njegov ljuti neprijatelj nije imao nikakav drugi izbor već da izgovori šehadet, svjedočenje da je Allah Stvoritelj i da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik, dodavši riječi pohvale Poslaniku, a.s.; “Kako je divna tvoja blagost i plemenitost!“

Nažalost, u svijetu je danas prisutna logika osvete, svađe, raspravljanja, dominacije, iskorištavanja i sl.

Mi kao sljedbenici Muhammeda, a.s., možemo biti ponosni na činjenicu da nismo zaslijepljeni žudnjom za osvetom onima koji su počinili strašne zločine nad stanovnicima Bosne i Hercegovine, pa hvala Allahu, dž.š., nije zabilježen čin osvete onima koji su činili zločine. To je, svakako, znak dostojanstva i veličine, i postupak koji se može okarakterisati  kao postupak na tragu slijeđenja prakse Allahovog Poslanika, a.s.

Samo radi usporedbe, Deklaracija o principima tolerancije usvojena je 19.11.1995.god. od strane članica UNESCO-a.

Mnoštvo je predaja u kojima se navodi kakav je odnos imao Allahov Poslanik prema osobama nemuslimanima koji su živjeli u njegovom susjedstvu. Sve te predaje upućuju na njegovu veličinu i tolerantan odnos koji je imao prema njima. Rezultat je bio da su mnogi primali islam i postajali muslimani.

Zaista je životopis Muhammeda, a.s., pun primjera tolerancije naspram različitih skupina ljudi, ali to nipošto ne znači da zanemarujemo islamsko učenje i principe, već da opraštamo pogreške drugih i da budemo blagi i tolerantni. Muhammed, a.s., rekao je:

“U kojem god postupku je bila prisutna blagost ona ga je ukrasila, a gdje god je izostala blagost postupak je postao ružniji.”

Molimo Allaha, dž.š., da nas ukrasi blagošću i tolerancijom, a naše neprijatelje udalji od nas i sačuva nas njihovih spletki.

Amin!

 

Hatib Halil Mehanović

Džamija Behram-begove medrese, petak, 8.12.2017.godine