Fikhul-ibadat je dugo vremena predstavljao najobimnije i najmeritornije djelo iz oblasti ‘ibadata/obredoslovlja (namaz, zekat, post i hadž). Napisao ga je rahmetli Muhamed Seid Serdarević, bošnjački alim, rodom iz Zenice. Iako je živio samo 36 godina, za svojih 14 godina aktivnog rada, napisao je mnoštvo radova, što manjih što većih, s temama iz oblasti društva i religije.
Rahmetli Serdarević je bio dobar poznavalac arapskog, turskog perzijskog i svog maternjeg jezika. Bio je pod utjecajem Šejh Muhameda Abduhua, Džemaludina Afganija i Ibn Tejmije – a prvenstveno onog prvog, čiji mu je reformatorski rad bio dobro poznat. Pod njegovim utjecajem pristupio je razradi programa za reformu osnovne vjerske nastave.
Bio je poznat po originalnom stvaranju, prevodilačkoj djelatnosti i po svojim reformatorskim aktivnostima. U tadašnji konzervativni sistem osnovnog i opće-društvenog obrazovanja unio je nove momente, koji su značili reformu i reorganizaciju toga sistema.
Prvo izdanje ove dragocjene knjige koje je priređeno na arebici ugledalo je svjetlo dana 1918. godine; iste godine u kojoj je Serdarević preselio na Vječni svijet.
Serdarevićev Fikh objavljen je još dva puta na arebici. Posljednji put to je bilo 1941. godine. Mnogi su mišljenja da je upravo ova knjiga i posljednja koja je štampana na arebici. Pedeset godina nakon prvog izdanja (1968.), odnosno nakon autorovog preseljenja na Ahiret, štampano je i četvrto izdanje ove knjige, ali ovaj put na latinici, u izdanju Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ ̶ Sarajevo.
U prostorijama Specijalne biblioteke ”Behram-beg” u Tuzli nalazi se i izdanje na arebici iz 1941. godine i izdanje na latinici iz 1968. godine.
Ova knjiga značajna je i po tome što predstavlja prvu knjigu iz oblasti fikha na našem jeziku. Ovo potvrđuje sam autor na trećoj stranici svoje knjige, napisane arebičnim pismom, u svojevrsnom predgovoru koji je naslovio sa ”Riječ pisca”:
Na početku ove (1916./1917.) godine imadoh pred sobom izvjestan broj novih taliba, koji će sačinjavati novi razred Medrese. Moram sa njima, između ostalog, početi i fikh. Šta sad? Nema nijedne knjige iz te znanosti na našem jeziku. Imamo nekoliko ilmihalova, ali samo za mekteb. Talibi su ih Medrese već učili, za njih se hoće nešto više. Ne preostade mi drugo nego sobom pisati na našem jeziku, talebi ispisivati na tabli ders po ders, pa da oni prepisuju u svoje bilježnice.
Serdarević je svoja djela ispisivao izuzetno brzo, kao da je slutio da će rano otići s ovoga svijeta. Te je tako i svoj fikh, prema nekim kazivanjima, napisao za samo 60 dana.
mr. sci. Admir Muratović, direktor JU Specijalna biblioteka “Behram-beg”
