U Tuzli je povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici, u četvrtak, 19. juna 2025. godine, održana tribina pod nazivom „Muslimanske rezolucije: prvi glas protiv zločina nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)“.
Mr. Alija Mevkić govorio je o dvije rezolucije iz 1941. godine, i to Bijeljinskoj i Tuzlanskoj. Na prvi pogled, kazao je u svom uvodnom obraćanju Mevkić, može djelovati neobično da u okviru obilježavanja genocida nad Bošnjacima govorimo o zločinima nad drugim narodima. Međutim, upravo u tome leži snaga ove poruke: prisjećajući se vlastitog stradanja, svjedočimo i vrijednostima koje su naši preci pokazivali u najtežim vremenima, hrabrošću, pravdom i humanošću.
– Rezolucije o kojima govorimo su nam posebno važne jer govore o našem identitetu, govore ko smo i kako smo u vremenu međunarodnog haosa imali umne snage i razboritosti da budemo autentičan primjer antifašizma o kojem nam se stalno govori. Rezolucije nam govore da je našim predvodnicima kroz historiju spas obraza, časti i dostojanstva bošnjačkog naroda bio vodilja. Rezolucijama smo se kao narod distancirali od zločina jednog režima koji je okarakterisan kao fašistički – kazao je Mevkić.
Govoreći o značaju kulture pamćenja i važnosti odgajanja mladih generacija na primjerima ljudske hrabrosti, hafiz Ismail-ef. Fazlović istakao je lik i djelo Alije-ef. Klančevića, imama iz Srebrenice koji je 1942. godine predvodio akciju spašavanja oko 3.500 Srba, muškaraca, žena i djece, od sigurne smrti, tokom ustaške okupacije pod vodstvom Jure Francetića. Nakon što je saznao za planirani pokolj, Alija-ef. je okupio najuglednije sugrađane koji su intervenirali kod ustaških vlasti u Srebrenici i Tuzli, što je rezultiralo oslobađanjem zarobljenih civila.
– Alija-ef. Klančević nije samo historijski izolovan slučaj, on je trajni pečat na moralnoj mapi Bosne i Hercegovine. Njegov gest da, uprkos riziku, zaštiti 3.500 djece, žena i muškaraca, pokazuje da je ljudsko saosjećanje jače od bilo kakvog zla. Zato nas, ovom prilikom, ponovo pozivam da stalno njegujemo kulturu pamćenja kroz škole, institucije i medije, te da razgovaramo o ovakvim ljudima, jer društvo jača kada se sjećamo dobrih djela – istakao je Fazlović.
Hafiz Fazlović je podsjetio da ovo nije bio usamljen slučaj antifašističkog opredjeljenja vjerskih službenika i svjetovne elite, kao i zajednice koju su predvodili i tada i danas.
– Odraz je to autentične bošnjačke duhovnosti i stoljetne bosanske tradicije. Stoga, uz ime muftije Šefket-ef. Kurta iz Tuzle, neizostavno treba spominjati i ime srebreničkog imama Alije-ef. Klančevića, za kojeg će neki opravdano kazati da je bosanski Oskar Schindler – istakao je Fazlović.
Među prioritetima životnih pitanja je na koji način se suočiti s prošlošću i kako odgajati nove generacije, ustvrdio je Fazlović, jer od toga ovisi i njihova budućnost.
– Sjećanje je bitno onoliko koliko učimo iz njega i koliko nam pomaže da budemo bolji i odgovorniji ljudi. Stoga je nužno njegovati kulturu sjećanja, posebno kroz obrazovne sisteme. Vrijeme je da se o Aliji ef. Klančeviću iz Srebrenice počne govoriti i učiti u školi kao o bosanskom Oskaru Schindleru. Ovaj čin nadilazi granice vjere i nacije te služi kao primjer ljudske velikodušnosti – naglasio je Fazlović.
Prof. dr. Izet Šabotić je istakao da je tema muslimanskih rezolucija iz Drugog svjetskog rata dugo ostajala po strani.
– Mnoge važne dionice naše prošlosti, posebno one koje se tiču bošnjačkog naroda, potisnute su ili potpuno izbrisane iz kolektivnog pamćenja. Jedan od ključnih razloga za to leži u činjenici da smo, kao narod, često bili slabi čuvari vlastite historije i sjećanja. Zbog toga danas osjećamo posljedice, ne samo u odnosu na vlastiti identitet već i u nerazumijevanju šireg doprinosa koji smo dali antifašističkoj borbi – kazao je dr. Šabotić.
Naglasio je da muslimanske rezolucije nisu samo važna bošnjačka ili bosanskohercegovačka baština, one nadilaze nacionalne i vjerske okvire. Iako su nastale u kontekstu Bosne i Hercegovine, one pripadaju univerzalnom civilizacijskom naslijeđu. Te 1941. i 1942. godine, u vremenu kada je fašizam vladao Evropom i kada je bilo izuzetno opasno, pa gotovo nezamislivo javno progovoriti, a kamoli kritikovati nositelje fašističkog terora, bošnjački uglednici, ulema i građani imali su hrabrosti dići glas protiv zločina.
Dr. Šabotić je govorio o tome da rezolucije koje su tada donesene predstavljaju ne samo akt moralne hrabrosti nego i jasan dokaz da su Bošnjaci bili na strani pravednosti i čovječnosti, čak i onda kada su i sami bili izloženi nasilju i progonu.
Organizatori tribine bili su Mreža mladih i Koordinacija za rad s nevladinim organizacijama Muftijstva tuzlanskog, a održana je u okviru Programa obilježavanja 30. godišnjice od genocida nad Bošnjacima u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica koji realizira Muftijstvo tuzlansko.
