Hvala Allahu Gospodaru svjetova, Koji zna svako stanje, Koji poznaje tajnu i sve što je javno, Velikom i Uzvišenom.

Allahova milost i mir neka su s našim Poslanikom, s.a.v.s., koji je poslan da objasni što je zabranjeno i što je dozvoljeno, koji je istinu govorio i kojem su vjerovali sve što je govorio, našem pejgamberu Muhammedu, njegovim svim drugovima i njegovom rodu. Mir neka je s dušama dobrih bosanskih šehida.

Draga braćo i poštovana sestre!

Osvanuli smo u okrilju našeg velikog blagadana, Ramazanskog bajrama. Do ove neizmjerne radosti išli smo blagoslovljenom stazom brojnih ramazanskih ibadeta. Dva su posebna pečata časti kojima je Allah, dž.š., odlikovao vrijeme ramazanskog mjeseca. U njemu je počelo objavljivanje Kur'ana Plemenitog, upute za sve ljude i jasnih dokaza prave staze i lučenja Istine od neistine. (El-Bekare, 185.)

Propis posta, kao jedan od temeljnih ibadeta naše vjere, drugi je pečat koji ukazuje na veličinu mjeseca ramazani-šerifa.

Zahvalni smo Bogu Milostivom na uputi iz Njegove Knjige koja je obilježila naš pravi put i koja je nam razluči Istinu od neistine. A najbolji dokaz u ovom trenutku za istinu u našim srcima i ispravnost puta koji smo odabrali jeste naše obavljanje posta koji smo s jučerašnjim danom upotpunili. Zašto je post dokaz naše istine i upute? Ramazanski post je našem Gospodaru posebno drago djelo koje sadrži dobrobiti za svaku dimenziju ljudske ličnosti, i čije vrijednosti se s pojedinca prenose na zajednicu. Najvažniji cilj posta je čovjekovo duhovno čišćenje i moralno usavršavanje – jačanje njegove bogobojaznosti (takvaluka). Pored ovog glavnog cilja, ramazanski post kao najstrožiji, najzahtjevniji, i kao takav najdugtrajniji post koji se među ljudima prakticira, ima i sljedeće važne svrhe: (1) priprema nas za nadjublji doživljaj poruke Kur'ana Časnog, čija je objava započela u mjesecu Ramazanu, u njegovoj noći Kadr; (2) post predstavlja izuzetno uspješan test ljudske samodiscipline; (3) postom se  jača volja i predanost ciljevima odnosno popravlja sve prisutnije stanje letargije, ravnodušnosti i beznađa; (4) brojne naučne studije su ramazanski post okarakterizirale kao veoma djelotvoran lijek za ljudsko tijelo, pa i kada su u pitanju najtaže bolesti; (5) iskustvo ramazanskog posta budi osjećaj i razumijevanje za one koji su gladni i žedni te snažno podstiče na pomoć ljudima koji žive u siromaštvu i oskudici.

Stoga, poštovani vjernici i vjernice, čestitamo vam vaš veliki uspjeh, vaše veliko djelo posta. Bubudimo Allahu, dž.š., istinski zahvalni i osjećajte se ponosno zbog vašeg ibadeta posta. Posebne riječi priznanja i naše poštovanje zaslužuju mladići i djevojke, naši evladi koji su, bilo je to i te kako vidljivo, postili u velikom broju.

Molimo Allaha Uzvišenog da svjetlo ramazanskih blagodati očuvamo. Neka nam naša bogobojaznost i plemenitost koje smo u ramazanu priskrbili bude naše duhovno ishodište. One i jesu temeljne odrednice našeg posta i drugih vidova ramazanske pobožnosti.

Bogobojaznost nas usavršava u našem duhu i okreće nas Allahovom licu. To je put s jasnim granicama i putokazima. On čuva od stranputica i štiti nas od grijeha.

A plemenitost nas okreće ljudima. Ona je najbolje uže koje povezuje ljude na putu zajedničke sreće i napretka.

I, doista, u ramazanu se najviše istaknu ljudska mudrost i duhovna zrelost, te se na tim premisama može dosezati neslućena ljudska dalekovidost. U tome je mogućnost da se utkamo u harmoniju pokornosti Bogu Jedinom i dobrotu koja je bitak stvorenog svijeta.

Poštovana braćo i sestre!

Dozvolite mi da vam s ovog mjesta prenesem bajramsku čestitku i poruku reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini poštovanog Huseina-ef. Kavazovića, a koja glasi:

U ovom blagoslovljenom danu, poštovana braćo i sestre, poslušajmo sljedeće Allahove riječi:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju; i namaz obavljaju, i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. (Kur'an, 9:71)

Lijepa li temelja za našu zajednicu! Lijepe li osnove za našu duhovnu i svjetovnu kuću, za naše prebivalište i boravište. Da, braćo i sestre, naša krajnja težnja i naša neutaživa želja jeste ta velika i iskrena dobronamjernost: mi jedni od drugih tražimo dobročinstvo, dobro postupanje i lijep govor. Mi tražimo da taj svoj habitus oplemenimo nizom djela kojima ćemo iskazati svoju nepokolebljivu i stamenu pokornost Bogu.

Kada nas vjernik upozori na naše greške i grijehe, mi to nećemo shvatiti kao grubo nasrtanje na naš integritet i naš zamišljeni ugled u javnosti, nego kao iskrenu i dobronamjernu gestu iskrenog prijatelja. I htjet ćemo se mijenjati, vođeni željom da budemo bolji i Allahu bliži.

Budemo li se držali obrasca ponašanja iz citiranog ajeta, Allah će dati da proživimo lijep život, i nagradit će nas većom nagradom nego što smo zaslužili.

Zato, o muslimani, budimo čvrsti u vjerovanju, ustrajni u vršenju Allahovih naredbi i izbjegavanju Njegovih zabrana! U svemu tražimo mjeru i umjerenost. Islam nije ništa drugo do velika etika, naputak o dobrom i umjerenom životu, živa vjera ljubavi koja obrazuje čvrstu zajednicu ljudi, koji se međusobno poštuju i pomažu. To su oni koji jedni drugima preporučuju istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. Strpiti se i praštati u iskušenjima, Kur'an kaže, mudrost je života.

Poštujmo svačije uvjerenje, ne sudimo nikome dok ga ne upoznamo i dok se ne stavimo u njegov položaj. Naša je obaveza da budemo pravični prema ljudima, a posebno prema sljedbenicima Kur'ana, Tevrata i Indžila.

Svim ljudima treba mira i ljubavi, bratske pažnje i poštovanja. Ne činite ljudima ono što ne biste voljeli da ljudi čine vama, vasijet je svih vjerovjesnika.

Muhamed, a.s., govorio je: Ja sam poslan svima vama da ispravim krive puteve, i ujedinim razbijene skupine i poučim vas da je Bog jedan. A Isa, a.s., nas je učio da nije svet samo Hram u Jerusalimu, već je čitav ljudski rod hram, kada se ljudi vole i žrtvuju jedni za druge.

Ljude treba voljeti, popravljati i odgajati, štititi njihova prava, osluškivati i ispunjavati njihove potrebe, pozivati ih na Božiju stazu mudrošću i lijepom riječju, ukazivati im na grijeh i zlo, a kada ono zaprijeti da se materijalizira i suprotstaviti mu se. Što god smo sami iskusili da je gorko i bolno, to ne bismo smjeli činiti drugima.

Braćo i sestre.

Veličina naše Zajednice nije nikada bila u njenoj brojnosti, već u širini duha kojim je prožeta. Naši preci vjerovali su riječima Vjerovjesnika, a.s., koji je rekao: Allah neće uzdići ni jedan narod koji slabijim ne daje njihova prava. A prvi halifa h. Ebu Bekr, kada je izabran za vladara zajednice, tragom Vjerovjesnikovih, a.s., riječi je rekao: Najslabiji među vama kod mene je najjači, kada se radi o zaštiti tuđeg prava.

Niko nam, osim nas samih, ne može pričiniti ni sreću ni zadovoljstvo! Samo vlastita djela ili nedjela rađaju slatkim ili gorkim plodovima.

Čuvajte se teških riječi! Našoj zemlji one su najteži teret.

Kada o ljudima sudite, pravedni budite, jer je to najbliže bogobojaznosti.

Ali praštati nasilnicima je nasilje nad potlačenima. Trebamo zaustaviti privatizaciju javnih funkcija i institucija, a posebno pravosudnih, koja je na djelu. Uzurpirana institucionalnost se pretvara u nepravdu i nasilje, a nekontrolirana moć se pretvara u nasilje i despotiju. Upozoravamo odgovorne ljude da se odgovornost za stanje u zemlji neće moći adresirati na kriminalne grupe, već na njih, domaće i međunarodne institucije i odgovorna lica, koja izbjegavaju vršiti svoju zakonom propisanu ulogu. Jedna drevna mudrost kaže: Ugasite vatru dok je još mala, jer kad se vatra rasplamsa spalit će svijet.

Braćo i sestre.

Neka svaki bosanski građanin i svaki musliman, ma gdje bio, obnovi svoju vjeru u Boga i zanovi svoju prisegu narodu i zemlji Bosni. Za nas i naše pretke, Bosna je uvijek bila više od zemlje. To je ideja koja se nosi u prsima; vjera u njene ljude i različitosti koje ih spajaju, koje su pohranjene u njenom imenu. Bosna se održava i hrani bogatstvom života u zajedništvu. Stoljeća iza nas svjedoče o tome.

Učinimo Bosnu slobodnom zemljom, u kojoj vladaju jednakost i pravda za sve. Ne razdvajajte njene sinove i kćeri, jer onaj ko naudi njenom čovjeku prije podne i sam će stradati poslije podne. Bosna ima samo jednog dušmanina koji joj se nameće, u čijem korijenu je slijepa i nerazumna mržnja prema drugim ljudima.

Kao što su se naši sinovi i kćeri borili za Bosnu, tako i mi danas ne smijemo dopustiti da nastave s njenim trovanjem isti oni dušmani što su kidisali na nju. Probudimo se! Iznađimo u sebi zapretenu i zatomljenu snagu i učinimo ovu prelijepu zemlju našim lijepim prebivalištem.

Budimo u našim životima bolji ljudi, oplemenjeni duhovnim bogatstvom. Činimo puno dobrih djela i ispunimo sve svoje dužnosti prema Bogu i ljudima. Iz svojih imetaka, koliki god oni da su, izdvojimo ono što drugima pripada i ono što pripada zajednici muslimana. Razveselimo one koji su u nevolji, stare i nemoćne.

Pomirimo se ako smo u zavađi s drugima. Učinimo prvi korak i budimo hrabri u tome. Učvrstimo naše džemate i zajednice. Ne dajmo da se klica razdora među nama širi i razvija. Okupljajmo ljude, a ne razdvajajmo ih. Čuvajmo naše bratstvo, solidarnost i zajedništvo.

Braćo i sestre.

U danima naše najveće radosti ne smijemo zaboraviti one koji su u bilo kojoj nevolji i poteškoćama i kojima naša blagonaklonost i pomoć može biti veliko olakšanje i utjeha. Svima koji su u ramazanu pokazali bratsku ljubav i podršku muslimanima Podrinja, u Semberiji i Posavini, zaslužuju našu veliku zahvalnost.

Pozivam vas da drugog dana Bajrama obiđemo mezarja naših najmilijih i šehitluke gdje su najbolji sinovi naše domovine.

Svim vama upućujem srdačne čestitke povodom Ramazanskog bajrama. Želim puno sreće, napretka, svakog dobra. Podijelimo našu veliku duhovnu radost s našim komšijama i prijateljima.

Bajram šerif mubarek olsun!