Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Njegovi najljepši blagoslovi pripadaju plemenitom poslaniku i vjerovjesniku Muhammedu, alejhi selam, najboljem uzoru i učitelju, njegovoj časnoj porodici i vjernim sljedbenicima.

Poštovana braćo i sestre!

Ispraćamo odabrani mjesec ramazani-šerif, Allahu Svemogućem zahvalni što je u njegovom blagoslovljenom vremenu podario mnogostruke prilike za postizanje velikih i trajnih blagodati. Ramazanski ibadeti su nas duhovno ojačali. Obnovljenom vjerom, te namazom i postom koje smo predano obavljali, čuvali smo se ružnog govora i loših djela. U velikoj smo nadi da smo ostvarili više razine bogobojaznosti i plemenitosti, bratstva i zajedništva, i da smo Uzvišenom Bogu bliži i miliji. Zato su naše duše u ovom blistavom bajramskom danu ispunjene radošću, mirom i zadovoljstvom.

A šta je to posebno vrijedno što na nas ramazan prenese i nad nama ostvari dalekosežne utjecaje?

Ramazan je mjesec Kur'ana Plemenitog. Tokom našeg pojedinačnog druženja s ovom Knjigom u toplim domovima, ali i praćenja ramazanskih mukabela, imali smo priliku osjetiti ljepotu kur'anskog izraza, dočaranu melodičnim učenjem naših imama i hafiza. To povezivanje s Kur'anom je u suštini učvršćivanje veze s našim Gospodarom, Koji nam je, iz milosti Svoje, dostavio uzvišenu i uputiteljsku Riječ, da nam s njom osvijetli mračne kutke naše svakodnevnice i rastjera oblake pesimizma i neizvjesnosti, koji se nad nama počesto nadviju. Čitanjem prijevoda Kur'ana Časnog, imali smo priliku razmišljati o njegovim porukama, uputama i savjetima, naredbama i zabranama, o poučnim kazivanjima i drugim sadržajima. Sve je to ostavilo traga na naš način razmišljanja i naš odnos prema ovosvjetskom putovanju ka vječnosti. Pomoglo nam je da promišljamo o ispravnim odgovorima na pitanja s kojima smo svakodnevno suočeni, ali i na ona koja predstoje na Dan Velikog Ispita, kada se nađemo pred Najpravednijim i tada Jedinim Sucem. A naši dunjalučki dani brzo prolaze, kao i ovaj ramazan. Svjedoče to i naši šehitluci i sva druga mezarja koja ćemo, ako Bog da, sutra skrušeno zijaretiti.

Ramazan je mjesec posta. Atmosfera veličanstvene duhovnosti i nepatvorene radosti duša pročišćenih postom vidljiva je svugdje. Plemenita ramazanska poruka ne ostavlja nikoga u svijetu ravnodušnim. Nema sumnje da post veoma uspješno djeluje protiv teških duhovnih bolesti, kao što su: licemjerje i oholost, pohlepa i zavist, neumjerenost i raskalašenost, sebičnost i ravnodušnost, a u ljudskom srcu i duši jača i razvija: bogobojaznost, skromnost, samokritičnost, strpljivost i odricanje, odmjerenost i saosjećajnost. Posteći smo mogli uspješno popravljati našu narav i jačati duhovnu samodisciplinu. Naučili smo se da je snaga naše volje direktno povezana s našim čvrstim vjerovanjem i da možemo savladati i naše najniže dunjalučke porive. Post nas je učio da možemo skromno živjeti, a pri tome smo razvijali i osjećaj razumijevanja prema onima koji su i izvan ramazana u oskudici. Otvarajući vrata njihovih domova, razvijali smo i vrlinu dijeljenja s drugima mnogobrojnih nimeta koje nam je Uzvišeni darovao. I imali priliku osjetiti blagotvorno djelovanje hair-dove koju upućuju zahvalni. Kamo sreće da smo mogli više hrane dostaviti gladnima i žednima u Gazi, koji, uprkos nepodnošljivim uvjetima, čuvaju svoju vjeru u Boga Svemogućeg. I povjerenje da u svijetu ima još uvijek dobrih ljudi. A svakom zlu ima kraj.

Ramazan je mjesec dove za koju Muhammmed, alejhi selam, kaže da je srž ibadeta. U blagoslovljenim ramazanskim noćima svoje iskrene dove smo upućuvali Onome Koji se sigurno odaziva molbi molitelja kada Mu se obrati. Učili smo dove za sebe i svoje najmilije, za naš narod i domovinu, za sve muslimane ummeta. Molili smo da Stvoritelj Uzvišeni omogući svim ljudima da nađu svoj mir i sigurnost. I da nasilnicima oduzme snagu, kako bi ih omeo u njihovom nasilju prema nejakima i nezaštićenima. A Allah sve može.

Ramazan je mjesec obaveznih, kao i brojnih dobrovoljnih ibadeta. Allah, dželle šanuhu, u ovom mjesecu spušta bereket poput najrodnije kiše. Svojom mudrošću i plemenitošću olakšava dosljednije izvršavanje farzova (namaza, posta, zekata), ali i mnogih suneta i neobaveznih ibadeta. Naši teravih-namazi uvijek pokažu koliko je naša duhovna tradicija jaka i koliko smo privrženi slijeđenju vjerovjesnika Muhammeda, alejhi selam. Potvrde to i drugi nafile-namazi, posebno u zadnjih deset dana ramazana. Zatim, koliko se samo itikaf intenzivno čuva u mnogim našim džematima i kojeg s posebnom pobožnošću prakticiraju naši čestiti imami, mujezini i drugi džematlije. Sve su ovo pregnuća iz čijih lekcija se crpi pouka dugo poslije ramazanskog vremena.

Ramazan je mjesec našeg čvršćeg povezivanja. Mnogi vjernici poprave međusobno povjerenje i ostvare viši stepen zajedništva. Ramazanski saf je čvršći. Najbolje su to posvjedočili mladi ljudi, mladići i djevojke u našem narodu. Oni su nam ulili mnogo nade i zadovoljstva. Nećemo pogriješiti ako uz primjer njihovog ramazanskog safa dodamo kur'anske riječi: Kao da su jedan čvrst bedem. Ali, ne samo od mladih, od svih nas se očekuje da se ramazansko blagostanje odrazi više na odgovornosti i spremnosti da se jedni drugima približimo, da u ime Gospodara Milostivog zajedno odolijevamo kušnjama na koje nailazimo.

Braćo i sestre!

U ovom danu su za sve nas posebno važne poruke našeg duhovnog poglavara pa mi dozvolite da vam prenesem dio bajramske hutbe reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića:

Zdravlje i snaga našeg društva, i naše zajednice, ne ogleda se u brojnosti jednih u odnosu na druge, u političkoj ili ekonomskoj snazi, već isključivo u poštivanju svačijeg prava, uspostavljanju socijalne pravde i solidarnosti među ljudima.

Dostojanstven i smislen dijalog obaveza je svih nas. On ne smije imati nikakve veze sa, ne daj Bože, nasiljem i prisilom. Razgovor među ljudima se mora voditi isključivo radi uspostavljanja nove vrijednosti, koja će uključiti svačije pravo, a ne radi destrukcije i postavljanja ultimatuma. U tom razgovoru niko ne treba biti satjeran u ugao; svi moraju pokazati prisebnost i razboritost.

Osnova tog dijaloga je otvorena i neprekinuta komunikacija. Ne smijemo davati lahka obećanja, tek da bismo postigli bilo kakav rezultat. Najvažnije je da poštujemo zakone naše zemlje, da ne urušavamo njene institucije, da do dogovora dolazimo strpljivo, razgovorom i dijalogom, da jedni drugima vjerujemo i da se držimo date riječi.

Gospodar svjetova je rekao:

O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

Ova naša zemlja vapi za mirom. Sukobi, neplodne rasprave, blokade i svađe iznurile su naše ljude. Mladi s nevjericom to sve posmatraju i traže kakva selameta na drugim stranama. Istovremeno, stranci se ovdje kao u svome šire.

Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ako želimo da se pridružimo uljuđenom, normalnom svijetu. Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, koji će služiti svima nama podjednako. Zar je to tako teško?!

Moramo shvatiti i prihvatiti da je ova zemlja naša zajednička sudbina. Neće to niko moći promijeniti ma koliko se trudio i želio. Iz vlastite se kože ne može, kaže narodna poslovica.

Ona je naša domovina, baština koja se u srcu nosi, imetkom i životom brani. Tako je bilo u prošlosti, tako je danas i tako će biti i sutra.

U svijetu u kojem živimo puno je siromašnih i unesrećenih ljudi. U blagodatima kojima smo obdareni nalazi se i njihovo pravo. Naša srca moraju biti s ljudima, djecom i ženama Gaze i Ukrajine. U današnjem svijetu malo je zikra, obraćanja dragom Bogu, a puno nasilja i nepravde. Zaboravili smo na Boga, pa je On, Uzvišeni – kako je i obećao – učinio da čovjek zaboravi i samog sebe. U svijetu je zavladala besmisao i nestanak sreće, iskrenosti, ljubavi i ljudske topline, ali i nestanak mnogih berićeta. Davno je bio vakat da se vratimo Pravom putu, siratul mustekimu, i da u svoj život unesemo smisao, božanski red i poredak.

Učimo dove da se ovi ratovi zaustave. Upirimo prstom u zločince, tražeći pravdu za žrtve. Nemojmo to nikada prestati raditi, ma o kome da je riječ.

Neka Allah primi naše ibadete, naša dobra djela i neka mir zavlada među vjernicima.

Ne gubimo nadu u Allahovu milost i oprost.

Uvijek se možemo podići na krilima vjere i savladati prepreke pred nama i naše slabosti.

Budemo li se bojali Boga, straha od ljudi će nestati.

Svima vama želim sretne i berićetne bajramske dane.

Provedimo ih u krugu naših familija i prijatelja.

Čuvajte komšijske odnose, jer je to sunet Muhammeda, alejhi selam.

Molim Uzvišenog da ucviljenima olakša tugu i srca im razveseli, da bolesnima daruje ozdravljenje, a siromašne da učini imućnima iz Svojih riznica dobra.

Svim muslimanima u ovom dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine, svim džematlijama Muftiluka tuzlanskog, posebno našoj braći i sestrama u Podrinju i Posavini, upućujem srdačne čestitke povodom Ramazanskog bajrama.

Bajram šerif mubarek olsun!

Džamija “Kralj Abdullah” u Tuzli, 1. ševal 1445./10. april 2024. godine