Posljednji Allahov poslanik Muhammed, alejhi selam, poslan je cijelome čovječanstvu kao onaj koji opominje i radosne vijesti donosi, kao onaj koji čisti ljudske duše i tijela, umove i srca. Čitajući biografije Muhammeda, alejhi selam, zapažamo kako je društvo u kome je odrastao, društvo kome je poslan kao Poslanik živjelo na ivici moralne katastrofe. Poslan je ljudima koji nisu imali svijesti ni savjesti, karaktera niti vjere. U takvom dobu tame i neznanja svoju misiju započinje i od tih istih ljudi formira takve moralne veličine da će s njima udariti temelje novoj svjetskoj kulturi i civilizaciji, kulturi pisma i riječi, pravde, saosjećajnosti, bračne zajednice, društvene solidarnosti, ravnopravnosti spolova, rasa i naroda, slobode izražavanja i vjerovanja itd.

Muhammed, alejhi selam, bio je na najvećem stupnju morala, jer ga je odgajao njegov Gospodar, Koji ga najljepše odgoji. Jedna potpuno izgrađena ličnost sada je morala odgojiti, upotpuniti i ispraviti karakter društva u cjelini, a da bi se jedno društvo reformiralo, trebalo je organizirati sistem odgoja. Poslanik, alejhi selam, često je govorio: ”Bog me poslao kao mu'allima (učitelja).” Kur'an se također vraća na to i u više navrata određuje Muhammedovu misiju kao posao naučavanja. Svojom savršenom metodologijom poučavanja i odgajanja Poslanik, alejhi selam, mijenjao je sve tipove ličnosti različitih uzrasta. Komunicirao je s mladim i starim, bolesnim i zdravim, bogatim i siromašnim, prijateljem i neprijateljem, poznanikom i potpunim strancem.

Iako je njegovo podučavanje fascinantno u svakome segmentu, ovdje pažnju želimo posvetiti njegovom odnosu prema mladima kao onima na kojima društvo ostaje, onima koji čine promjenu i koji će sutra obavljati važne funkcije u zajednici i društvu u cjelini.

Ukoliko obratimo pažnju na postupke Poslanika, alejhi selam, prema mladim ljudima, uvidjet ćemo da se on prema njima blago ophodio, poznavao je njihovu prirodu i način razmišljanja, uočavao njihove mogućnosti i talente, nakon čega bi ih savjetovao i usmjeravao na ono što je bilo najkorisnije za njih.

Tako nalazimo Allahovog Poslanika, alejhi selam, kako na jahalici iza sebe uspinje Ibn Abbasa, radijalahu anhu, čime mu iskazuje svoju skromnost i udaljenost od svake oholosti. I tom prilikom podučava Ibn Abbasa sljedećim riječima: ”O, mladiću, ja ću te podučiti riječima koje su od izuzetne važnosti. Čuvaj Allaha pa će i Allah čuvati tebe! Čuvaj Allaha pa ćeš Ga stalno naći uz sebe! Ako nešto budeš tražio, onda to traži od Allaha! Kada ti bude potrebna pomoć, pomaži se Allahom! Znaj, kada bi se svi ljudi sakupili da te okoriste nečim, ne mogu te okoristiti osim onoliko koliko ti je Allah propisao! I kada bi se svi ljudi sakupili da ti naude u nečemu, ne mogu ti nauditi osim onoliko koliko ti je Allah propisao! Pera su podignuta i listovi su se sasušili!”

Ovdje uviđamo kako je Poslanik, alejhi selam, bio uvijek prisutan među ljudima, volio njihovo prisustvo, a i oni njegovo. Zatim, stavljajući dječaka na jahalicu pokazuje svoju skrušenost, tako da je to moralo imati jak utjecaj na Ibn Abbasa, radijalahu anhu, koji je znao odlaziti kućama starijih ashaba i čekati pred njihovim vratima, čak zaspati na pragu vrata čekajući da mu se otvore kako bi postavio određeno pitanje.

Na sličan način Poslanik, alejhi selam, postupio je i s Mu'azom b. Džebelom, radijalahu anhu. Rekao mu je: ”O Mu'aze, tako mi Allaha, doista te ja volim! Tako mi Allaha, ja te doista volim! Savjetujem te, o Mu'aze, da nikako ne propustiš priliku da na kraju namaza proučiš: ‘Allahu moj, molim Te da me pomogneš da Te se često sjećam, da Ti se mnogo zahvaljujem i da Ti iskreno robujem!”’

Na osnovu ovih primjera vidimo da se Poslanik, alejhi selam, često družio s omladinom te je zato i bio u mogućnosti prepoznati njihove težnje, mogućnosti i ambicije. Tako vidimo Mus'aba b. Umejra, radijalahu anhu, kako ga Vjerovjesnik, alejhi selam, šalje u Medinu kao ambasadora islama. Uzvišeni Allah je preko Mus'aba, radijalahu anhu, otvorio srca Medinelija, jer je on svojom rječitošću, blagošću i lijepim ponašanjem pridobio njihova srca tako da je islam ušao u skoro svaku medinsku kuću, čime je Mus'ab prokrčio put do izgradnje prve muslimanske države.

Mnogo je još različitih primjera podučavanja i ukazivanja povjerenja omladini od strane Poslanika, alejhi selam, koje kada čitamo ne možemo a da se ne zapitamo kakav je danas naš odnos prema mladima.

Mladi ljudi se ne obrazuju i ne odgajaju da žive i privređuju u stvarnome svijetu. Njihovi taletni se ne prepoznaju, jer se na njih i ne obraća mnogo pažnje. Odgovorni zadaci se ne povjeravaju mladima, ne podučavaju se da misle, propituju, suprotstavljaju se zlu i dobro naređuju. Krenuvši od porodice, dječaku i djevojčici se u ruke daje telefon na kome imaju pristup svakom zlu koje čovjek može zamisliti. Umjesto svoga vremena za kojim ono žudi, roditelj mu pokloni telefon da uz njega odrasta. I sutra takvi omladinci neće moći voditi društvo ka boljitku, jer neće živjeti stvarni život, već njegovu simulaciju. Uz svijest o tome da tehnološko doba muslimansku omladinu i cjelokupnu zajednicu vodi natrag u ono doba prije pojave islama, doba neznanja, nemara i nereda, odgajatelji svih nivoa i vrsta obrazovanja imaju zadaću da mlade ljude vrate u stvarni svijet, da im poklone dio svoga vremena, osmijeha i lijepe riječi zbog kojih će barem nakratko ostaviti svoj telefon po strani i otkrivati svoje talente, mogućnosti, dobivati prilike da učestvuju u društvenim zbivanjima, obavljati važne zadatke putem kojih će sazrijevati i izrastati u ozbiljne ljude, željne promjene i napretka, željne druženja i rada, željne uređenog društva i Božijeg zadovoljstva.

Ramazan je mjesec promjena, pa odlučimo u njemu da postanemo bolji ljudi na ponos Muhammedu, alejhi selam, našem najboljem učitelju.

Piše: hafiz Eldar-ef. Ćatibušić