Istinsko znanje čovjeka čini boljim čovjekom. Znanje bi trebalo da širi naše vidike, jer narod davno kaza: „Nije nebo samo ono što kroz bađu vidiš! “ Svi mi imamo svoje bađe, okove, koji nas sprečavaju da nebo, tj. svijet, vidimo u svoj njegovoj punini, raznolikosti i ljepoti. Znanje razbija okove i skida koprenu sa očiju. Vjera i znanje naše su najveće imanje. Kur'an nas pita:

Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Zumer:9.)

Muhammed a.s. nas uči: „Traženje znanja je obaveza svakog muslimana. “ (Ibn Madže i Et-Taberani)

Znanje se ne traži kod umišljenih već kod bogobojaznih, istinskih mudraca. Jedan od takvih, svakako je mudri halifa Alija r.a., koga je sam Poslanik a.s., odgajao i za život pripremao. Zapamtimo njegov savjet koji kaza sinu Hasanu r.a., nakon ranjavanja, pred samu smrt: “Sine!- rekao mu je, ‘zapamti od mene dvije četvorke!’ ‘Koje su to, oče?’, upitao je, a Alija mu reče:

‘Najveće bogatstvo jeste razum,

a najveće siromaštvo glupost;

najgora samotinja je samodopadljivost,

a najplemenitija ljubaznost je lijepo ponašanje!’

‘A druga četvorka?!’,- upitao je Hasan:

‘Nipošto se nemoj družiti s glupakom, jer on ti želi učiniti dobro a pravi ti štetu;

nemoj se družiti ni s lažovom, jer on ti približava ono što je daleko a udaljava ti ono što je blizu;

nikad se nemoj družiti s tvrdicom , jer on će ti uskratiti nešto što ti bude prijeko potrebno i nemoj se družiti s pokvarenjakom, jer on će te prodati za beznačajnu svotu!”

Ovaj mudri savjet svjedoči kako pravo znanje nikad ne prolazi, nego važi za svako vrijeme i mjesto. Znanje je svjetlo u tminama vremena!