Uzvišen je Onaj Koji kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100) Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, alejhisselam, njegovu časnu porodicu i na plemenite ashabe.

Allah Uzvišeni u suri  El-Ahzab kaže: Među vjernicima ima ljudi koji su ispunili ono što su se Allahu obavezali, neko od njih okonča svoj rok, a neko od njih to još isčekuje, i nisu ništa izmijenili.

Ovi ljudi spomenuti u prethodnom ajetu su ashabi Allahova Poslanika, alejhisselam. Skupina koju je Allah odabrao i počastio da druguju s Allahovim Poslanikom, alejhisselam, da ga pomaže u prenošenju Allahove vjere. Takve insane može voljeti samo onaj koji je istinski vjernik. Ljubav prema njima ne osjeća samo onaj koji u svojim prsima ima licemjerstva.

Potvrda tome su i riječi koje je zabilježio Ibn Kesir: ”Onaj koji najljepše riječi kazuje o ashabima Allahova Poslanika, alejhisselam, očistio je svoja prsa od licemjerstva.”

Jedan od ove skupine je i Bilal ibn Rebbah el-Habeši, radijallahu anhu. Ima li iko od ummeta Muhamedova, alejhisselam, da nije čuo za Poslanikovog mujezina?

Porijeklom je iz Abesinije, a majka ga je rodila u Hidžazu i tu je odrastao kao rob kod jednog od uglednih mušrika Umejje ibn Kaba. Svaki puta kada bi se uglednici Meke sastali kod Umejje ibn Kaba i kazivali o Poslaniku, alejhisselam, on bi pomno slušao i njegovo srce bi treperilo, jer je Istina kojoj je pozivao Poslanik, alejhisselam, dolazila do čistih srca žednih.

Tako je jedan obični rob u kući uglednika postao ugledan i spomena vrijedan do Sudnjeg dana. Bilal ibn Rebbah sa svojih trideset godina prihvata islam i jedan je od šesterice ashaba koji su uz Poslanika, alejhisselam, objelodanili svoju vjeru.

Veoma bitna poruka je da niko nema prednosti nad nekim u vjeri, ma kakav položaj imao, ma kako imućan bio i ma kakvo porijeklo ga krasilo. Jedan nearap, rob, neplemićkog porijekla postade uglednik i prvak zajednice. Ovome svjedoče riječi Omera, radijallahu anhu, kada kaže: ”Ebu Bekr je naš prvak i uglednik koji je oslobodio našeg prvaka i uglednika, tj. Bilala.”

Kada su Mekelije počele da muče sve one koji su objelodanili svoju vjeru, hazreti Bilal je bio od onih koji su iskusili najbrutalnije mučenje. Zavezan i položen na vreli pustinjski pijesak i izložen konstantnoj sunčevoj vrelini, te pritisnut velikim kamenom kojeg je teško moglo podići i nekoliko muškaraca. Uz takvo mučenje, s velikom nadom u Allaha i izazivajući strah u srcima neprijatelja, dosjetio se riječi koju je konstantno ponavljao. Ta riječ bila je Ehadun-Ehad (Jedan, Jedan), aludirajući na Jednoću Gospodara, Allaha Uzvišenog. Što su oni više ustrajavali i tjerali ga da doziva imena božanstava njihovih, on je sve više ustrajavao u izgovaranju riječi Ehadun-Ehad.

Znao je da je svoju dušu prepustio Gospodaru Milostivom i On ga je iz takvog stanja i izbavio. Ebu Bekr ga je otkupio od Umejje ibn Halefa i oslobodio iz ropstva.

Bilal ibn Rebbah, mladić u svojim tridesetim godinama, preuzeo je ogroman emanet vjere koja i danas živi, i kao takav budi osjećaj posebnog poštovanja zbog svoje požrtvovanosti za dini islam.

Za svog života Bilal je bio primjer na koga bi se drugi ugledali i u borbi na Allahovom putu. Kada je preselio Allahov Poslanik, alejhisselam, Bilal je zatražio od hazreti Ebu Bekra da ga pošalje u borbu na Allahovom putu. Od tuge za Poslanikom, alejhisselam, nije bio u stanju više mujeziniti. Ebu Bekr ga, ipak, zamoli da ostane i nastavi mujeziniti kako je to činio i za vrijeme Allahovog Poslanika, alejhisselam. Tada mu Bilal reče: ”Ako si me otkupio iz ropstva za sebe, onda ću postupiti po tvojoj želji. Međutim, ako si me otkupio radi Allaha, onda me pusti da svojim djelima robujem svom Gospodaru.”

Tako je otišao u džihad dok nije odselio s dunjaluka. Odselio je, ali do Sudnjeg dana ostao je lijep spomen, jer niko ne spomene ime Bilala ibn Rebbaha, a da ne doda: ”mujezin Allahovog Poslanika”.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!  (Alu Imran, 8) Amin!

Hamdija-ef. Islamović