Muftija zenički hafiz Mevludin-ef. Dizdarević u petak, 3. juna 2022. godine, održao je hutbu u Džamiji Kralja Abdullaha u Tuzli.

„Golema mi je čast ukazana time što smo danas ugošćeni od strane muftije tuzlanskog dr. Vahida Fazlovića i što mi je data prilika da održim hutbu ovom cijenjenom džematu. Držim ovu posjetu dobrom prilikom za učenje i međusobno osnaživanje na putu afirmacije islama i Islamske zajednice“, kazao je na početku hutbe muftja Dizdarević. Ukazao je na činjenicu da svi oni koji imaju ambicije da upućuju i vode ovaj plemeniti bošnjački narod ponekad budu prekritični spram stanovitih slabosti koje kao narod i kao pojedinci imamo. Stoga se sa mimbera i sa raznih medijskih platformi iskazuju mnogovrsne kritike, pa se stekne utisak da ništa u ovom narodu i sa ovim narodom ne valja.

„Slabosti ima ali ima i dosta vrlina. Sačuvali smo prepoznatljivi merhamet koji nas je krasio stoljećima. Poplave su nas naučile da je ideja komšiluka živa uprkos svim kušnjama. Gdje god smo bačeni u svijet napravili smo rezultate. Često su bošnjačke zajednice procentualno najobrazovaniji dio stanovništva neke zemlje kao što je slučaj u Norveškoj. Za kratko vrijeme naši ljudi postaju važni polititki faktori velikih država. Sve to govori da imamo šta ponuditi svijetu da možemo napredovati i prosperirati ukoliko funkcioniramo u uređenom svijetu. Zaključak je dakle, da nam svima valja ovdje u Bosni graditi sistem koji će davati prostor najboljim a štitit se od najgoreg u ljudima koje uvijek ima ambiciju da ispliva na površinu. Da bismo do toga došli potrebno je da razvijamo kulturu unutrašnjeg dijaloga i kompromisa kao pretpostavku društvenom napretku svake zajednice“, poručio je Muftija te je istakao da o ovome moramo jasnije govoriti jer političke svađe lidera ne ostaju samo na tv ekranima nego se prelijevaju i na džemate i naše porodice.

„Mi smo podijeljen narod po ideološkim matricama, na ljevicu i desnicu; po vjerskim usmjerenjima na selefije, sufije i francuzice: po geografskim odredenjima na hercegovce, sandžaklije i mnoge druge; politički smo usitnjeni u stotinu stranaka i strančica. Sve to govori da je o jedinstvu besmisleno govoriti ali je zato obaveza govoriti o unutarbošnjačkom dijalogu i ideji kompromisa. Mi nemamo luksuz da zbog nečije tvrdoglavosti i oholosti gubimo ono što smo u ratu krvavo platili. Zadaća Islamske zajednice i svih vjernika je govoriti o ovome i uvezivati Ijude. Kur'an kaže: „Budite svjesni Allaha i popravljajte međusobne odnose“. Dakle, naša je vjernička obaveza, farzi ajn, čuvati obraz svakog čovjeka i miriti ljude. Možda je to najveći ibadet našeg vremena.“

Poslanik Muhammed, a.s., nije postao velik samo po tome što je donio posljednju Objavu nego i zbog toga što je prepoznat kao diplomata i čovjek kompromisa, naglasio je muftija Dizdarević podsjetivši na poznati slučaj sa ugradnjom Crnog kamena u zid Kjabe kada je Poslanikova arbitraža spriječila krvoproliće mekkanskih velikodostojnika.

„Baš zbog te svoje mudrosti mladi Muhammed je bio cijenjen i poštovan u cijeloj Mekki. Iz sličnih razloga je bio pozvan i prihvaćen u Jasribu koji je kao multikulturalna zajednica bio na ivici sukoba. Poslanik je došao u Medinu i napravio mir u zajednici upravo kroz kompromis izražen u Medinskoj povelji. Uprkos tome, Bošnjaci, općenito a vjernici posebno, danas su prezreli kompromis. Ponekad mi se čini da će Bošnjaci rađe halaliti i Srebrenicu i jamu Čavkaricu nego što će halaliti metar međe i poneku tešku riječ. I u tom ganjanju princpipa i borbi za velike ideale imaginarne pravde i slobode mi gubimo društvene pozicije. Kažu da su dva ahbaba išli kroz neku šumu i jedan je čuo slavuja kako pjeva. Veli on: Poslušaj kako onaj slavuj prepijepo pjeva i to baš meni. Veli ovaj drugi: Kakav si tako mahnit, zar ne čuješ da slavuj meni pjeva? Kako se nisu mogli dogovoriti kome slavuj pjeva dođoše pred kadiju da im presudi. Kadija veli da moraju prvo platiti da bi dobili presudu i kada to učiniše rekao je sljedeće: Ako pitate kome slavuj pjeva ja vam kažem da pjeva baš meni. Ovi ostaše zabezeknuti, kako sad da tebi pjeva? Pa lijepo. Da ste se vas dva znali dogovoriti ne bi došli do mene i tako bih ja ostao kratkih rukava. Kako niste znali, moji džepovi su puni a vaši prazni“, kazao je Muftija. Naglasio je da uprkos islamu i životnom iskustvu, u našem društvu sve više obitavaju ekstremistički stavovi koji ne ostavljaju nikakvog prostora za kompromis i saradnju.

„Političi protivnici proglašavaju se neprijateljima a onaj ko ne prihvata nečiju politiku proglašava se izdajicama naroda i vjere bez realnog pokrića. Padaju teške riječi čiji je jedini cilj uvrijediti, poniziti i do kosti udariti. Malo se govori o programima i vizijama a sve više o tuđoj pogani kao da svoje nemaju. Narod svemu tome aplaudira jer su ga uvjerili da to čine za njegovo dobro. A nije tako. Svi koji zavađaju ljude, koji koriste teške riječi za vlastite protivnike dušmani su ovog naroda i ove države. Sve je više ekskluzivne političke paradigme koja se bazira na tezi ko nije sa mnom protiv mene je. Nasuprot toga inkluzivna paradigma koja slijedi pravilo ko nije protiv mene on je sa mnom gubi na cijeni. Islamsku političku filozofiju ponajbolje oslikava predaja koja kaže: „Sa prijeteljem prijateljuj umjereno, jer ti može postati neprijatelj. A sa neprijateljem neprijateljuj umjereno jer ti može postati neprijatelj”.

Na kraju hutbe muftija Dizdarević je istakao da kao institucija Islamska zajednica mora biti brana svemu ovome i kišobran pod koji se svako može skloniti, neovisno o tome kojem političkom pravcu i usmjerenju pripadao.

„Suviše nas malo ima da bismo se odricali bilo koga. Nama trebaju svi i oni koji su revnosni muslimani i oni koji to nisu. I oni koji bradom potvrđuju svoju vjeru i oni koji u tekijama Hu govore. Ona mora biti posljednje utočište svakog čovjeka i svakog muslimana koji je prihvata kao svoju. Samo tako će biti garant opstanka Bošnjaka i opravdati svoju historijsku misiju. Neka nam Allah, dž.š., na tom putu bude na pomoći.“