Hvala Uzvišenom Allahu koji nam je u grudima srca darivao, da njima shvatamo i volimo. Onoga koga Allah, dž.š., uputi na Pravi put niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga Allah, dž.š., ostavi u zabludi niko ga na Pravi put ne može uputiti.
Salavat i selam šaljemo Njegovom miljeniku i poslaniku Muhammedu, a.s, koji nas je podučio kako da svoja srca nurom imana osvjetljavamo i koji nas je podučio ašku prema Rabbu.
Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže:
Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti. (El-Kehf, 28)
Poštovana braćo!
Uzvišeni Allah je čovjeka učinio krunom svog stvaranja. Nakon što je Adema, a.s., stvorio od zemlje (turaba) u njega je udahnuo svoga ruha (duha) i podučio ga imenima svih stvari. Zatim je naredio melekima da mu sedždu učine. Sedžda meleka Ademu, a.s., bila je izraz počasti prema znanju i drugim blagodatima kojima ga je Allah, dž.š., odlikovao. Ademovi potomci se rađaju u ”čistoj prirodi”, vjeri islamu. Za vrijeme života na ovom svijetu imperativ im je da očuvaju tu ”čistu prirodu”, da teže većim stupnjevima duhovnosti i morala. Svaki novi dan ljudskog života je nova prilika za duhovno snaženje, kao i napredovanje na drugim životnim područjima.
Poslanik, a.s., je o vrijednosti samo jednog dana rekao:
Niti jedna zora ne osvane, a da dva meleka ne pozovu: O, sine Ademov, ja sam novi dan i svjedočim tvoje akcije, zato me iskoristi što najbolje možeš, jer ja se više neću vratiti sve do Sudnjeg dana.
Hasanu Basriju se pripisuje da je rekao: “Dunjaluk je sastavljen od tri dana: od juče koje je prošlo sa svim onim što se u njemu činilo, od sutra koje možda nećeš dočekati i od danas koje je tvoje pa potrudi se u njemu!”
I pored brojnih sposobnosti kojima je odlikovan nad drugim stvorenjima, čovjek je veoma slabašno biće. Usljed dunjalučkih uticaja često se povede za svojim prohtjevima i strastima, te njihovim jačanjem stiče negativna svojstva. U Kur'anu, a.š., spomenute su tri kategorije duše: smirena duša, duša koja se smirila u potpunoj pokornosti Uzvišenom Alahu, dž.š., duša koja sebe kori – duša koja se kori zbog počinjenog zla i propuštanja da učini dobro i duša koja je sklona zlu. Duša sklona zlu je nesretna i pored ogromnog imanja koje posjeduje. U njoj nema milosti prema ljudima, niti straha od polaganja računa. Ona ne bira sredstva za postizanje svojih ciljeva.
Poštovana braćo!
Za svaku promjenu u društvu potrebna je ljudska intervencija. A svaka promjena u ljudskom ponašanju, uvjetovana je promjenom stanja njegove duše, njenog hala. Na zajednice koje vjeruju i čine dobra djela Allah, dž.š., spušta svoju milost i bereket. O tome se kazuje i u Kur'anu, a.š.:
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i činili dobra djela, mi bismo im blagoslove sa nebesa i Zemlje slali. Ali, oni su porekli, pa smo ih kažnjavali za ono što su poricali. (Al-A'raf , 96)
Na osnovu povijesnih izvora, književnih i drugih djela, usmenih predanja i drugih svjedočanstava saznajemo da su ovdje, na ovom našem topraku, od vremena dolaska Osmanlija živjeli ljudi koji su u svojim životima baštinili snažnu duhovnost. Zbog nje su bili cijenjeni od muslimana i nemuslimana. Njeni tragovi su i danas prisutni u našem društvu.
U okviru ovogodišnje Kultrno-vjerske manifestacije ”Dani Hasana Kaimije” prisjetit ćemo se naših alima i književnika, uglednika koji su svojim životom i djelom doprinijeli snaženju islamske duhovnosti i kulture, te koji su ostavili vidan pečat u bosanskohecegovačkom društvu. Pored Hasana Kaimije, ovih dana ćemo se prisjetiti života i djela naših velikana: Muhammeda Hevai Uskufija, Abdulvehaba Ilhamije Zepčaka, reisa Džemaludina Čauševića.
Kaimija je izdanak matrice muslimanskog mišljenja prema kojoj je duhovnost, čiji nukleus je duhovno srce, pokretač svih promjena u ljudskom društvu. Njen nedostatak se manifestira u dekadenci, neslozi, međusobnoj netrpeljivosti, nemogućnosti da se postigne konsenzus. Dalekovidi ljudi koji su hodili stazama duhovnosti govorili su: „Ako tražiš čovjeka koji će te uputiti pravim putem, ne gledaj njegovu odoru i vanjštinu, nego gledaj njegova unutrašnja svojstva i osobine:
– provjeri mudrost njegovih riječi,
– vidi da li su mu djela saglasna sa riječima, da ne govori jedno, a čini drugo. Pa ako se uvjeriš da je u redu, onda mu se približi, s njim se posavjetuj, poslušaj ga i slijedi.
Duhovno-idejnu promjenu u društvu ne donose ljudi koji svoja srca napajaju u kafanama i diskotekama, duhovno idejnu promjenu donose oni koji su srcima vezani za džamiju. U Kur'anu, a.š., su opisani na sljedeći način:
…ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kome će srca i pogledi biti uznemireni. (En-Nur, 37)
Navedeni ajet se odnosi na prve generacija muslimana, koji su prepuštali čaršiju jevrejima i kršćanima i djeci kada bi čuli ezan, plaćajući im nadoknadu za čuvanje dućana za vrijeme namaza. Bili su svjesni vrijednosti koja je sadržana u prvom tekbiru i prvom vaktu, kojoj nije ravan cijeli Dunjaluk. U komentarima ovog ajeta zabilježeno je da je riječ o kovačima i obućarima, koji kada bi podignutog čekića i uzetog šila čuli ezan, ne bi čekićem udarili niti šilo zarili u kožu. Tajna uspjeha prvih generacija muslimana bila u dosljednom slijeđenju Allahovog Poslanika, a.s.
U okvru Kaimijinih dana ove godine će biti riječi i o reisu Džemaludinu Čauševiću, koji je početkom XX stoljeća svojim vizionarskim idejama i reformatorskim poduhvatima nastojao da dovede do promjena u Bosni i Hercegovini. Vjerske principe razumijevao je u kontekst društveno-kulturnih prilika u kojima su živjeli muslimani. Živio je u vremenu kada su Bošnjacima muslimanima osporavan jezik, nacija, kultura, tradicija, historija, književost. Djelovao je u vremenu kada su nad Bošnjacima vršeni zločini, u ratnim i mirnodopskim uvjetima.
Džemaludin Čaušević je, napajajući se na izvorima duhovnosti, pozivao muslimane da čitaju i uče, da školuju svoju djecu, jer je u tome snaga jednog naroda. U svojim govorima je ukazivao na uspješne narode, koji svoj uspjeh postigli zahvaljujući kvalitetnom odgoju i obrazovanju. U to vrijeme, pisalo se u štampi u evropskim državama da u Bosni živi pleme, religijska skupina, koja nije svjesna svog kulturnog i nacionalnog identiteta. Čauševićeve vizije su ostvarene danas, kada su Bošnjaci uspjeli da izgrade svoju inteletualnu elitu, kada masovno obrazuju svoju djecu. Međutim, da li je to dovoljno za napredak? Da li se krecemo naprijed ili stagniramo?
Napretka u jednom društvu ne može biti ukoliko se u društvu ne poštuju principi vjere, ukoliko se zanemaruje pravda i pravičnost. U povijesti je bilo Bošnjaka koji se nisu bojali iznositi svoja mišljenja, pa i kada su bila suprotna stavovima vlasti. Među njima je bio Abdulvehab Ilhamija Žepčak, koji je ukazivao da je nedostatak ”socijalne pravde jedan od osnovnih razloga” nazadovanja muslimana u njegovom vremenu. On je isticao da je pravda sastavni dio vjere, te da muslimanka društva i države ne mogu biti uspješna bez nje. Kada vlasti okrenu leđa pravdi, tada se i narod okreće od njih.
Poštovana braćo!
Naš imperativ je da radimo, da učimo, da se duhovno i intelektualno uzdižemo, jer je to put našeg napretka. Malobrojni narodi za svoju poziciju u svijetu mogu se izboriti jedino kvalitetom. Allah, dž.š., nas poziva da se čvrsto prihvatimo Njegovog užeta, da osnažimo svoju duhovnost i da ostavimo interesna užad, koja uzrokuju brojne naše slabosti.
A Poslanik, a.s., je rekao:
Propali su svi ljudi osim učenih, a propali su svi učeni osim onih koji provode u djelo, i propali su svi koji provode u djelo osim iskrenih, a iskreni su izloženi velikoj opasnosti.
Allah, dž.š., kaže:
I nemojte se žalostiti i nemojte tugovati! Vi ćete biti gornji (pobijediti), ali samo ako budete vjernici! (Ali Imran, 139)
Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost. Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!