U prvim godinama islama predavanja o medicini bila su ravnomjerno zastupljena na predavanjima u džamijama. Kao što su džamije bile učilišta raznih znanosti, tako ni bolnice nisu služile samo za liječenje bolesnika, nego su to bile visoke škole gdje se učila medicina i one grane prirodnih znanosti koje su s njom u uskoj vezi. Ove bolnice bile su lijepo uređene i razdijeljene u odjeljenja za razne bolesti, a postojala su naročita odjeljenja za predavanja. Liječnici su bili obično vještaci u pojedinim strukama liječništva, a bilo ih je i općih. Među liječnicima je bilo i žena koje su uživale veliki glas. Sposobnost i vještina arapsko-islamskih liječnika pokazuju najbolje djela njihovih velikih liječnika pisaca, koja su se čitala i smatrala najvećim autoritetom na Zapadu.
Prenosi se da je Muhammed, a.s., jednom prilikom rekao hazreti Aliji: “Alija! Budi učen, ili uči ili slušaj, a nemoj biti četvrto, pa da propadneš”. H. Alija je rekao: “A što je četvrto, Božiji Poslaniče”? Na to mu je odgovorio: “Onaj koji ne zna, niti uči, niti pita učene ljude u vjerskim i svjetskim poslovima. Ovakav je čovjek posve propao”. Ovu zadnju rečenicu Muhammed, a.s., ponovio je tri puta.
Koliko su cijenjeni učeni ljudi kod Allaha, dž.š., vidi se iz ovog ajet-i-kerima:
„Bog će uzdignuti na visoke stepene one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje”. Kada vidimo koliko naša uzvišena vjera naređuje i preporučuje nauku, razumljivo nam je da su muslimani mogli stvarati zlatnu prošlost i davati velike genije na polju ljudske kulture i prosvjete sve dok im je islam bio ideal i konačni cilj života. A kolika je razlika između njih i nas danas? Zaista, velika! Kada su oni mogli pod mnogo težim okolnostima i uslovima doći do tolike slave, znanja i moći, zašto se i mi ne bi konačno osvijestili i pošli njihovim stopama naprijed, pa da budemo dostojni nazvati se njihovim sljedbenicima.
(Ovo predavanje održala je učenica IV razreda ženske medrese u Sarajevu Rabija Kapidžić 1938. godine, El-Hidaja, 1939-1940, god. III, broj 2, str.22-24)