Dolazi nam mubarek ramazan. Njegov miris se već osjeća u zraku. Ramazan ne dolazi kao običan mjesec u kalendaru, već kao dost, kao najbolji prijatelj, kao prilika koja se ne propušta i ponuda života koja se ne odbija. Dolazi nam, noseći Božiji oprost, milost i spas. Dolazi da probudi uspavana srca, da popravi polomljene i napaćene duše i da čovjeka vrati samome sebi te ga priliži njegovom Gospodaru.

Ramazan ne dolazi zato što smo mi spremni, nego zato što nam je potreban. Dolazi u vrijeme kada su nam srca opterećena brigama, duše umorne, a savjest često nijema. Dolazi da nas podsjeti ko smo, šta smo i čiji smo. Da nas nauči da nismo samo tijela koja jedu i piju, nego duše koje traže smisao, smiraj i oprost. Zaprljanost naših duša i naših srca, ne mora uvijek biti očita i vidljiva kao mrlja na odjeći i tijelu. Njena se manifestacija ogleda u mnoštvu hrđavih djela, u grijesima na koje smo se navikli i koje više i ne primjećujemo.

Ramazan je mjesec Kur’ana. Mjesec u kojem je objavljena Knjiga koja razdvaja istinu od laži, svjetlo od tame, ispravno od pogrešnog. Ako želimo promjenu u životu, ona počinje povratkom Kur’anu. Ne samo učenjem Kur’ana, nego razumijevanjem kur’anskih poruka i svakodnevnim življenjem Kur’ana.

Ramazan je mjesec posta. A post nije samo odricanje od hrane i pića. Post je škola karaktera. Post je borba protiv strasti, protiv loše navike, protiv grijeha.

Post uči čovjeka strpljenju, samokontroli i odgovornosti. U ramazanu učimo kako da pobijedimo sebe. A ko pobijedi sebe, pobijedio je najtežeg neprijatelja.

Ramazan je i mjesec oprosta. Allahova vrata su širom otvorena. Ko se iskreno pokaje, Allah mu prašta. Ko se vrati, Allah ga prima. Ko zaplače zbog svojih grijeha, Allah briše njegove suze Svojom milošću.

Selman, el-Farisi, r.a., kaže da se na kraju mjeseca ša’bana, Poslanik, a.s., obratio ashabima rekavši: “O ljudi, dolazi vam veliki mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah, dž,š., je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu, dž.š., u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit’ će mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobit će i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču.’’ Tada ashabi rekoše: “Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača”. Muhammed, a.s., reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka.

To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah, dž.š., će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dž.š,. zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo su šehadet i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dž.š., molite za džennet i tražite zaštitu od vatre. Ko napoji postača, Allah, dž.š., će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u džennet!” (Ibn Huzejme)

U drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže da je Allaha, dž.š., ovom ummet u ramazanu dao posebne počasti koje nisu date nikome prije: ”Mome umetu je dato pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date niti jednom narodu prije njih. Zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa, meleki za njih čine istigfar sve dok se ne omrse, okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću kao što to čine izvan ovog mjeseca, Allah, dž.š., uljepšava svaki dan svoj džennet i govori mu: ‘Samo što nisu Moji iskreni robovi koje zadešavaju nevolje i teškoće ušli u tebe!’, i opraštaju im se grijesi zadnju noć!” Neko upita: ”Je li to noć Kadra?” Reče: ”Ne nije, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!” (Ahmed)

Braćo i sestre u vjeri,

Kao što se prostorija u kojoj postoji vlaga mora provjetravati, tako se i ljudska duša mora čistiti. Grijeh, ako se zanemari, postaje navika a ako se ukorijeni postaje karakter. Sa takvim teretom čovjek ne može u džennet. Ukoliko grijeh postane trajna osobina našega karaktera i duha, u kojem se ukorijeni, poput notornog kufra, ili zadrtog licemjerja, kao takvi sigurno koračamo ka ahiretskoj deponiji – džehennemu.

Ramazan je jedinstvena prilika da otvorimo novu stranicu života. Da obnovimo namaz, ojačamo vezu sa Kur’anom, popravimo međusobne odnose, očistimo svoja srca i povratimo dostojanstvo vjernika.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Obavljanje pet vakata namaza, stalno klanjanje džume i ramazanski post svake godine – to je iskup za sve grijehe koji se počine između njih ukoliko se čovjek odrekne činjenja velikih grijeha.” (Ahmed)

Poslanik, a.s., je za ramazan rekao i: “To je mjesec u kome vam je Allah propisao post, a ja sam vam stavio u običaj da noću klanjate nafilu tokom tog mjeseca, pa ko posti i noću klanja u toku toga mjeseca vjerujući i nadajući se da će za to biti nagrađen, bit će čist od grijeha kao da je tek od majke rođen.“ (Ibn Madže)

U ramazanu se najsnažnije očituje lična pobožnost svakog čovjeka koja se ne može mjeriti ni sa jednom ovodunjalučkom vrijednosti. Pored ustezanja od jela i pića, potrebno je da se postač kloni i ružna govora, kao i loših djela. U protivnom, nije potrebno da gladuje, jer mu post neće biti primljen. Muhammed, a.s., kaže: “Onaj ko ne napusti ružan govor i ružna djela, nema potrebe da ostavlja hranu i piće!” (Buharija)

Ramazan nas uči solidarnosti i brizi za druge. U njemu se često sjećajmo gladnih, siromašnih i zaboravljenih. U njemu se vjera pretvara u djelo, a ibadet u odgovornost. Nema istinske pobožnosti bez dobrote prema ljudima.

Ne dozvolimo da ramazan prođe, a da ostanemo isti. Najveći gubitnik ramazana nije onaj koji je gladan i žedan, nego onaj kome ramazan dođe i prođe, a ne promijeni se na bolje. Neka u ramazanu Kur’an ponovo progovori u našim kućama, u našim srcima i u našem ponašanju i međusobnom ophođenju. Neka se Kur’an čuje i vidi u našem životu i djelu više nego u našem govoru.

Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se dovi onoga koji čini dovu, kada Mi se obrati. Zato neka se oni pozivu Mome odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu!” (El-Bekare, 186.)

Iskoristimo Allahov ramazanski poziv i pruženu priliku da svoj život učinimo boljim, vrijednijim, smislenijim, potpunijim… Ispunimo svoje ramazanske noći dovama i zikrom, svoje dane Kur’anom i dobročinstvom, svoje duše zadovoljstvom, svoja srca ljubavlju, svoje misli tevbom, svoje riječi istigfarom, svoje kuće postačima, svoje sofre halal opskrbom.

Allahu naš, pouči nas najljepšem i onome sa čime si Ti najzadovoljniji, učini da budemo čestiti i kreposni muslimani, da dobro radimo i dobro promovišemo, da zlo ne činimo i da u njemu ni u kojem obliku na učestvujemo. Allahu naš, dozvoli nam da dočekamo ramazan, pomozi nam da ga ispostimo iskreno, da u njemu oprost zaslužimo i da iz njega izađemo očišćenih srca i ojačane vjere. Allahu naš, učini ramazan svjetlom naših života, snagom naših srca i putem naše upute. Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. O Ti koji srca ljudi okrećeš, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri. Amin.

Iz hutbe hafiza dr. sci. Edin ef. Peštalića
Džamija ”Kralj Abdullah” u Tuzli