Hvala Allahu Uzvišenom, Koji zna svako stanje, Koji poznaje tajnu i sve što je javno, Velikom i Svemogućem, Koji je onima što u ime Njegovo dobra djela čineobećao ono što nije ni oko vidjelo, ni uho čulo, niti je kome moglo na um pasti.

Milost Božija i mir neka je s našim Poslanikom, alejhisselam, koji je poslan da objasni što je zabranjeno i što je dozvoljeno, koji je istinu govorio i kojem su vjerovali sve što je govorio, našem pejgamberu Muhammedu, odabranom i najljepših svojstava, njegovim svim drugovima i rodu, i to milost i mir koji će vječno trajati, dok teku jutra i večeri.

Ovim riječima, pobožno biranim i naročitom ljepotom ukrašenim, jedan od najpoznatijih bosanskih vakifa Gazi Turali-beg iz Tuzle započeo je svoju čuvenu vakufnamu iz šesnaestog stoljeća. Njome je svoje ljudsko prolazno djelo ovjekovječio plemenitošću svoje duše i snagom uvjerenja da je samo Allahovo ime uzvišeno, a da je onaj, koji je najljepšim svojstvima obdaren, Poslanik, alejhisselam, naš najbolji uzor do Sudnjeg dana. Osnovu svoje plemenitosti ovaj pobožni vakif je, kako su postupali svi veliki dobročinitelji, pronašao u svojoj najdubljoj zahvalnosti Allahu Svemilosnom.

Draga braćo i poštovane sestre, cijenjeni muftija Ahmed-ef. Adiloviću i cijenjena ulemo, poštovani ekselencije i eminencije, es-selamu alejkum verahmetullahi veberekatuhu! S velikom čašću vam svima na ovom mubarek-mjestu prenosim najsrdačnije selame uvaženog reisul-uleme Huseina-ef. Kavazovića.

Poštovani vjernički skupe!

U našoj svakodnevnoj pobožnosti posebno nas nadahnjuje zahvalnost našem Stvoritelju. U određenom vremenu i na određenom mjestu ona posebno dolazi do izražaja, kao što je to u ovom danu i na ovom našem časnom dovištu Ajvatovici.

Allah, dž.š., Gospodar je svih svjetova, Njegova milost je neizmjerna, On je Vladar Sudnjeg dana i zato je samo On Uzvišeni dostojan naše vjere i naše svekolike zahvalnosti. Naša zahvalnost je drugo ime za naše vjerovanje, kako se to objašnjava u poruci Allaha Uzvišenog:

مَا يَفْعَلُ اللّٰهُ بِعَذَابِكُمْ اِنْ شَكَرْتُمْ وَاٰمَنْتُمْۜ وَكَانَ اللّٰهُ شَاكِراً عَل۪يماً

Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući. (En-Nisa, 147.)

Dakle, čovjek svojom zahvalnošću najpotpunije potvrđuje svoje vjerovanje i pokornost Allahu Svemogućem. Tako se svi mi u ovom času i osjećamo, jer su nas naša srca ovdje i dovela u čežnji da postignemo ovo veliko zadovoljstvo u zahvalnosti Gospodaru Plemenitom. On nas je poučio da zahvalnost Njemu predstavlja kapiju ljudske pobožnosti. Ona nas uvodi u okrilje Njegove milosti i upute i ona nas učvršćuje na putu naše pokornosti i predanosti. Tako je Uzvišeni odredio i o tome nas u prvoj suri Kur'ani-kerima obavijestio i podučio, a koja započinje našom plemenitom zahvalnošću: El-hamdulillahirabbil-a'lemin… –Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Samilosnom, Vladaru Dana Sudnjeg! Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si blagodati Svoje darovao…(El-Fatiha, 1-7.)

Svako od nas se svakodnevno ovom neposrednom, snažnom i sveobuhvatnom zahvalom i molbom obraća Gospodaru svjetova. Činimo to pojedinačno, ali, kako je to jedan od naših najistaknutijih učenjaka Nerkez Smailagić primijetio, učenjem ajeta iz Fatihe čovjek zauzima svoj iskonski položaj pred svojim Gospodarom i moli Ga u ime svih svjetova. Zato su svi glagoli u ovoj suri u prvom licu množine, a ne jednine. Dakle, mi se svojom pokornošću, zajedno s nebesima i zemljom i ovim blagoslovljenim planinama bosanskim, uključujemo u sveopću harmoniju pokornosti Bogu Jedinom, s tim što čovjek mora biti svjestan da je on najveći emanet preuzeo. Učinio je to onda kada su se nebesa, Zemlja i sve njezine gorde planine sustegle. Svi su se pobojali odgovornosti i ponuđeni emanet nisu prihvatili. Samo je čovjek drugačije postupio. On je, uz sve svoje slabosti, emanet prihvatio, te tako na put teške borbe i velike odgovornosti kročio, kako bi dato mu povjerenje ispunio. Istina o ovoj zadivljujućoj čovjekovoj odvažnosti, ali i mogućoj njegovoj lahkomislenosti obznanjena je u suri El-Ahzab:

اِنَّا عَرَضْنَا الْاَمَانَةَ عَلَى السَّمٰوَاتِ وَالْاَرْضِ وَالْجِبَالِ فَاَبَيْنَ اَنْ يَحْمِلْنَهَا وَاَشْفَقْنَ مِنْهَا وَحَمَلَهَا الْاِنْسَانُۜ

اِنَّهُ كَانَ ظَلُوماً جَهُولاًۙ

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. (El-Ahzab, 72.)

Poštovana braćo i sestre.

Valja nam stalno biti na oprezu, kako ne bismo prema sebi nepravdu učinili i kako bismo se sačuvali od lahkomislenosti. Također, naša stalna težnja mora biti da preuzeti jedinstveni emanet, uz Allahovu pomoć, časno nosimo i ispunimo.

Poslije zahvalnosti Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Onome kome ćemo se, kao i sve drugo, vratiti, te poslije naše neupitne spremnosti da samo Njemu robujemo, svaka naša iskrena dova bit će kod Allaha, dž.š., uslišana. To je ono što je jasno u suri Ummu-l-Kitab, Suštini kur'anske objave, obećano. Zato je naš poslanik Muhammed, alejhisselam, ovu suru, Fatihatul-Kitab, označio kao najbolju dovu koju neko od nas može Allahu Uzvišenom uputiti. U njoj se našem Gospodaru u svakom namazu i na svakom kijamu skrušeno molbom obraćamo. Tako za Njegovu veličanstvenu pomoć i za Njegovu svijetlu uputu neprestano Stvoritelja molimo. Jer, ako nas On uputi i ako nam Svoju pomoć pruži, zasigurno gubitnici nećemo biti. S tim u vezi Allah Uzvišeni nam poručuje:

اِنْ يَنْصُرْكُمُ اللّٰهُ فَلَا غَالِبَ لَكُمْۚ وَاِنْ يَخْذُلْكُمْ فَمَنْ ذَا الَّذ۪ي يَنْصُرُكُمْ مِنْ بَعْدِه۪ۜ وَعَلَى اللّٰهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُؤْمِنُونَ

Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici! (Alu ‘Imran, 160.)

Ovo je neizmjerno važna poruka iz Kur'ana Časnog, jer naš tevekkul, istinsko pouzdanje u Allaha i Njegovu pomoć, sama je bit našeg vjerovanja. To je naše najčvršće i najsigurnije uže. Nema veće snage u insanu od uvjerenja da nam je dostupno ovo spasonosno  uže, posebno ako smo toga svjesni kao džemat, kao zajednica. Allah, dž.š., nas savjetuje i zapovijeda nam:

وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللّٰهِ جَم۪يعاً وَلَا تَفَرَّقُواۖ

Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Alu ‘Imran, 103.)

A zar mi, braćo i sestre, nismo na ovo blagoslovljeno mjesto došli da upravo to posvjedočimo? Okupili smo se kao što su to i prije petsto godina činili naši dobri prethodnici. Došli smo da u našoj iskrenoj pobožnosti i našoj zajedničkoj predanosti zavjet položimo da ćemo se još čvršće Allahovog užeta držati i da ćemo s većom odgovornošću naš džemat čuvati. Nužno je da posvjedočimo i jedno i drugo. Jer, ništa nije važnije od naše spremnosti da čuvamo našu vjeru i našu tradiciju i da nad našom domovinom bdijemo. Ovo dvoje je i najdragocjenije naslijeđe koje je sačuvano u svim generacijama prije nas i koje je nama povjereno. S tim u vezi, važno je da na umu imamo sljedeće riječi Uzvišenog:

يُر۪يدُ اللّٰهُ لِيُبَيِّنَ لَكُمْ وَيَهْدِيَكُمْ سُنَنَ الَّذ۪ينَ مِنْ قَبْلِكُمْ وَيَتُوبَ عَلَيْكُمْۜ وَاللّٰهُ عَل۪يمٌ حَك۪يمٌ

Allah hoće da vam objasni i da vas Pravom stazom, kojom su hodili oni prije vas, uputi, i da vam oprosti. Allah sve zna i mudar je. (En-Nisa’, 26.)

Braćo i sestre!

Vjera se najbolje čuva ibadetima namaza i zekjata, posta, hadža i kurbana. Vjera nas snažno obavezuje na moralne vrijednosti u porodici i društvu i na čestito ophođenje prema svim ljudima. Ovo su najvažniji putokazi na našem pravom putu, siratul-mustekimu.

S druge strane, na brojne izazove u našoj domovini ne možemo pojedinačno uspješno odgovoriti i ne možemo doći do cilja ako smo izdijeljeni. Valja nam znati da je osnov našeg zajedništva u povjerenju među nama. I valja nam znati da nema čvrstog zajedništva bez osvjedočenog povjerenja, a takvo povjerenje među ljudima se zasniva na iskrenosti u srcu, istinitoj riječi i čestitom djelu. Nećemo jedni drugima vjerovati sve dok ne budemo istinu govorili. Mi znamo da je neistinit govor i lažno svjedočenje prema propisima i učenju naše vjere veliki grijeh. Od svih velikih grijeha, na licemjerstvo i laž je Muhammed, alejhisselam, naročito upozorio. Decidno je rekao da se muslimanu ne može desiti da neistinu govori, a da je toga svjestan. I ovo nam je naš Poslanik, alejhisselam, oporučio: El-muslimumenselimel-muslimineminlisanihivejedihi – Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku (riječi i djela) sigurni drugi muslimani… (Buhari, Muslim), a udrugoj predaji je kazao: La imane limen la emanete lehu – Nema vjere onaj ko nije dostojan povjerenja. (Ahmed)

Stoga se zapitajmo koliko je među nama u ovom vremenu iskrenih i istinoljubivih! S tim u vezi je i pitanje o kvalitetu našeg međusobnog povjerenja. Neka svako sebi postavi ova važna pitanja, jer ukoliko želimo da nam Allah, dž.š., naše stanje promijeni i popravi, nužno je, kako nam se nalaže u Kur'anu Mudrom, da izmijenimo i popravimo sebe. (Er-R'ad, 11.)

Koliko je vrijedna lijepa i istinita ljudska riječ koju slijedi vjerodostojno ljudsko djelo, najupečatljivije nam može potvrditi kur'anski primjer njezine usporedbe sa stablom koje trajno plodove daje. U suri Ibrahim se kaže:Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ je kao lijepo stablo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; i ono plod svoj daje u svako doba dozvolom njegovog Gospodara! A Allah navodi primjere ljudima da bi se opomenuli. A (ona druga) ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka. (Ibrahim, 24-25.)

Poštovana braćo i sestre!

Allahu Svemogućem se u ovom danu, poput uzoritog Ajvaz-Dede, iskreno obratimo! Zamolimo Ga za dobro ovog i Onog svijeta, za naš dunjaluk i naš Ahiret! Neka nas Uzvišeni osnaži u ispunjavanju emaneta (povjerenja) prema Njemu, Gospodaru svjetova i prema našoj braći i sestrama, Njegovim robovima. Neka nas na tom putu ne ometu sebični prolazni interesi, jer radi dobrobiti naše djece moramo biti spremni na još veća odricanja. Kad su najmudrije i najhrabrije u jednoj velikoj generaciji prije nas upitali: “Zašto ste toliko u svojim zadaćama nesebični i požrtvovani?”, odgovor je glasio: “Hoćemo da naša djeca imaju svoju domovinu i da se više nikada ne moraju seliti iz svojih zavičaja”. Naša djeca imaju svoju domovinu, hvala Bogu Jedinom. Njezine temelje nam valja svakodnevno jačati, a cijelo njezino zdanje neprestano popravljati, kao što su postupali najveći i najzaslužniji pregaoci prije nas. Činimo to u težnji da ova naša zemlja opstoji u miru i napretku i da na svakom njezinom mjestu svi ljudi žive u svom sigurnom domu i zavičaju.

Allaha Uzvišenog zamolimo da izrastemo i da se poput onog lijepog stabla iz kur'anskog primjera razvijemo. Neka naša vjera i bogobojaznost, naš ibadet i zahvalnost, budu kao dubok i snažan korijen. A naše plemenite sklonosti, lijepa i istinita riječ, dobra djela i povjerenje istkano najčvršćim nitima, neka budu plodovi korisni za ljude. U svako doba i na svakom mjestu. S dozvolom Gospodara Nebesa i Zemlje, i Gospodara svih ljudi.

Es-selamu alejkum verahmetullahi veberekatuhu.

Ajvatovica, 30.6.2019.