Uzvišen je Onaj Koji kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100)

Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, alejhisselam, njegovu časnu porodicu i na plemenite ashabe.

Allah Uzvišeni, opisujući generaciju ashaba Allahovog Poslanika, u Svojoj Knjizi kaže: Vi ste najbolji ummet koji se ikad pojavio: naređujete da se čini dobro, a odvraćate od zla i u Allaha vjerujete!

Allah Uzvišeni je, stvarajući sve što vidimo i ne vidimo, odlikovao neka stvorenja nad drugima. Odlikovao je neka mjesta nad drugim, neke poslanike nad drugim. Tako i među ashabima, odlikovao je jedne nad drugim. Zato nema sumnje da je Ebu Bekr, ashab koji je bio prvak i uglednik među ljudima, postao i prvak i uglednik ummeta nakon Allahovog Poslanika, alejhisselam.

Ebu Bekr je bio mlađi od Poslanika, alejhisselam, dvije godine i šest mjeseci, ugledan član zajednice, imućan, a u isto vrijeme priseban, skroman i prijatelj kakav se samo može zaželjeti. Od odraslih muškaraca bio je prvi koji je prihvatio islam.

Iz događaja i odnosa Poslanika, alejhisselam, prema njemu možemo uzeti pouku u svom životu da tražimo prijatelja poput Ebu Bekra, te da, u isto vrijeme, mi budemo poput Ebu Bekra nekom ko u nama prijatelja traži.

Prelijepo je imati prijatelja u koga se uvijek možeš pouzdati i na koga možeš računati. Zato je Ebu Bekr bez promišljanja potvrđivao sve ono što je Allahov Poslanik, alejhisselam, kazivao znajući da se njegov prijatelj nikada za lažima neće povesti, a kamoli laž izgovoriti.

Njegov stav  u životu je bio da žudi jedino za nagradom Allaha Milostivog. Dokaz tome je i to da je oslobađao slabašne robove, poput onih koji su u godinama, žene i ostale koje su mušrici mučili kada bi islam prihvatili.

Kada ga je otac upitao zašto ne oslobađa momke koji su puni snage, koji ga mogu braniti i sa njim skupa raditi, odgovorio je da to čini iz želje da nagradu Gospodara svog dobije, a ne zbog bilo koje druge koristi.

Kako je volio pravdu, još više je volio oprost. Dovoljan nam je dokaz to kada je jedan od članova njegove šire porodice, kome je on konstantno pomagao, potvorio njegovu kći, majku vjernika Aišu, radijallahu anha. Nakon što je Allah objelodanio istinu, Ebu Bekr se zakleo da ga više neće pomagati. Međutim, Allah je u suri En-Nur objavio poziv na oprost i ponovno pomaganje onih koji su u potrebi, jer ako im oni oproste, Allah je Taj Koji će njima opraštati. Ebu Bekr tada reče: „Odazivam ti se Allahu, ja volim da mi oprošteno bude i, tako mi Allaha, neću mu pomoć više uskraćivati nikada.“

Zbog takvog karaktera i spremnosti da udijeli cijeli svoj imetak, te da svoj život stavi na raspolaganje Allahovom Poslaniku, alejhisselam, postao je omiljen svim vjernicima, a posebno Allahovom Poslaniku. Stoga i ne čudi  da je Allahov Poslanik, alejhisselam, na pitanje ko mu je najdraži, odgovorio: „Aiša“, a kada je upitan ko mu je najdraži od ljudi, odgovorio je: „Njen otac (Ebu Bekr).“

Uz međusobno poštovanje i ljubav tokom života, Allah je odredio da Ebu Bekrova želja bude ispunjena i da bude ukopan uz mezar Allahovog Poslanika, alejhisselam. Tako milioni hadžija i drugih vjernika posjećujući najsvetija mjesta, selame Poslanika, alejhisselam, i njegovog halifu Ebu Bekra, radijallahu anhu.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!  (Alu Imran, 8) Amin!

Hamdija-ef. Islamović