Uzvišen je Onaj Koji kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100) Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, alejhisselam, njegovu časnu porodicu i na plemenite ashabe.

Na horizontu Mekke širi se svjetlost na sve strane. Došao je Poslanik kao pečat svih ranijih poslanika i vjerovjesnika. Divno je to vrijeme i divni su to ljudi koji prigrliše Objavu do Sudnjega dana. Među tim ljudima bijaše i odvažnih, uzoritih žena koje ostadoše primjer svim ženama.

Esma, kći Ebu Bekra, radijallahu anhu, zabilježena je u historiji islama kao osoba izvanredne inteligencije i plemenitih kvaliteta. Primjer je žene muslimanke koja je rijetko prevaziđena u čistoti i preciznosti svoga vjerovanja i uvjerenja.

U vrijeme Poslanikove Hidžre u Medinu, kada se cijela mušrička Mekka digla u potjeru za njim, Esma je tajno nosila hranu i vodu u pećinu Sevr, u kojoj su boravili Muhammed, alejhisselam, i njen otac Ebu Bekr. Na dan njihovog polaska prema Medini nije pronašla nešto čime bi privezala mješinu sa vodom i bošču sa hranom za sedlo jahalice, pa je pojas svoje haljine rascijepila na dva dijela. Jedan dio je povezala oko sebe a drugim je povezala hranu i vodu za sedlo. Prenosi se da joj je tom prilikom Poslanik, alejhisselam, rekao: ‘’Neka ti Allah ovaj tvoj pojas zamijeni sa dva pojasa u Džennetu.’’ Od tada je nazvana ”zatun-nitakajni” – vlasnica dva pojasa. Po Ebu Bekrovom odlasku na put Hidžre, njegov otac Ebu Kuhafe, koji je još uvijek bio mušrik, dođe njihovoj kući i s vrata ružeći Ebu Bekra zbog toga što je otišao i ostavio porodicu u bijedi, bez novca. Esma, znajući da je njen otac zaista sa sobom ponio sav ušteđeni novac, brzo se sagnu i uze nekoliko kamenčića, stavi ih u udubinu u zidu u kojoj su običavali držati novac i prekri ih platnom, pa uze ruku svog djeda koji je bio slijep i reče mu dok ih je on dodirivao: „Vidiš koliko nam je novca ostavio.“

Prenosi Esma, radijallahu anha: „Poslanik, alejhisselam, i Ebu Bekr su bili izašli iz kuće kad nam je došla grupa Kurejšija, s kojima je bio Ebu Džehl ibn Hišam. Zaustavili su se pred našom kućom. Izašla sam pred njih, a oni me upitaše: ‘Gdje ti je otac, kćeri Ebu Bekrova?’ Odgovorila sam: ‘Tako mi Allaha, ne znam gdje je.'Ebu Džehl je podigao svoju ruku i ošamario me tako jako da mi je istrgnuo minđušu iz uha.“

Zubejr ibn Avvam je oženio Esmu u vrijeme kada je bio jako siromašan. Kada je masovno iseljavanje muslimana iz Mekke u Medinu započelo, Esma je bila trudna, ali je njeno stanje nije spriječilo da krene sa ostalima. Stigavši u Kubu, predgrađe Medine, rodila je sina Abdullaha, prvo muhadžirsko dijete rođeno u Medini. Njen život prvih godina u Medini bio je težak. Obrađivala bi zemlju koju je Muhammed, alejhisselam, dodijelio njenom mužu, udaljenu oko osam kilometara, i na glavi donosila zob za konja, koji je bio sav imetak koji su imali. U godinama koje su uslijedile njen muž je postao jedan od bogatijih ashaba, ali to nije uticalo na njene dotadašnje životne principe. Ovi postupci pokazuju da je Esma,radijallahu anha, posjedovala još i osobine hrabrosti, mudrosti, razboritosti i požrtvovanosti.

Pored svojih svakodnevnih obaveza, Esma je vodila računa o poznavanju propisa svoje vjere. Kaže se da je prenijela 58 hadisa od Allahovog Poslanika, alejhis-selam.

Esma bint Ebu Bekr preselila je na ahiret desetak dana nakon smrti njenog sina Abdullaha ibn Zubejra, kojeg je ubio Hadžadž ibn Jusuf u borbi za hilafet. Neprekidne bitke vođene su između dviju strana i u njima je Abdullah iskazao veliku hrabrost. Međutim, mnogi od njegovih pristalica ne mogoše izdržati kontinuiranu napetost borbe i polahko ga počeše napuštati. Potraži on utočište u Svetoj džamiji u Mekki. Otišao je do svoje majke koja je tada već bila ostarjela i oslijepila. Tražeći savjet od nje, rekao je: „Ljudi me napuštaju zbog straha od Hadžadža ili zato što su privučeni onime što on nudi. Samo je još mala grupa ljudi uz mene i, ma koliko snažni i postojani, mogu se odupirati još samo sat ili dva. Poglavar emevija sad pregovara samnom nudeći mi koji god želim ovosvjetski položaj. Hoću li položiti oružje i prisegnuti na vjernost Abdul-Meliku ibn Mervanu?’’ Esma je odgovorila: „To je tvoja stvar, Abdullah, a ti sebe znaš najbolje. Ako misliš da si upravu i da si ustao da braniš Istinu, onda istraj i bori se kao što su i tvoji prijatelji koji su poginuli pod tvojom zastavom pokazali istrajnost. A ako, pak, žudiš za ovim svijetom, jadan li si ti bijednik. Morat ćeš uništiti sebe i morat ćeš uništiti svoje ljude.“

Preselila je Esma a da je godine nisu oslabile niti su otupile oštrinu njenog uma.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si uistinu Onaj Koji mnogo daruje!(Alu Imran, 8) Amin!

hafiza Leila Klapić