Dok ovih dana, pod bijelim snijegom, zelenilo još uvijek skriva svoju istinsku nijansu i čeka tople zrake sunca pa da se stabla lišćem zaodjenu i zemlja oživi puninom svog života, usmjerimo svoju pažnja na dva ajeta iz sure El-A'raf (57. i 58.).

Uzvišeni kaže:

وَهُوَ ٱلَّذِي يُرْسِلُ ٱلرِّيَاحَ بُشْراً بَيْنَ يَدَيْ رَحْمَتِهِ حَتَّىٰ إِذَآ أَقَلَّتْ سَحَاباً ثِقَالاً سُقْنَاهُ لِبَلَدٍ مَّيِّتٍ فَأَنْزَلْنَا بِهِ ٱلْمَآءَ فَأَخْرَجْنَا بِهِ مِن كُلِّ ٱلثَّمَرَاتِ كَذٰلِكَ نُخْرِجُ ٱلْموْتَىٰ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

وَٱلْبَلَدُ ٱلطَّيِّبُ يَخْرُجُ نَبَاتُهُ بِإِذْنِ رَبِّهِ وَٱلَّذِي خَبُثَ لاَ يَخْرُجُ إِلاَّ نَكِداً كَذٰلِكَ نُصَرِّفُ ٱلآيَاتِ لِقَوْمٍ يَشْكُرُونَ

„On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se!

U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.“ (El-A'raf, 57-58)

Prvi ajet tretira pitanje proživljenja tako što se navodi primjer postojećeg kosmičkog dokaza ili znaka za to: vjetrovi nose oblake, oblaci natapaju mrtvu zemlju kišom koju spuštaju i iz nje niče bilje. Zemlja bude mrtva i Allah je oživljava kišom.

Tako će biti i sa oživljavanjem i „nicanjem“ umrlih na Dan Proživljenja. Iz zemlje ćemo na znak trube niknuti poput biljaka u ovim proljetnim danima. U to nema nikakve sumnje. Sadržaj navedenog ajeta je slikovit prikaz tog događaja. Ostaje samo da u njega čvrsto vjerujemo i u proljetnom oživljavanju zemlje prepoznajemo išarete koji nas upućuju na skori dolazak Dana Proživljenja.

I u drugom ajetu se, također, iznosi pitanje našeg vjerovanja, ali na drugačiji način: U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom.

Plodni predio je takva zemlja kojoj je sasvim dovoljna sama voda pa da iz nje nikne bilje. Kada je riječ o onoj neplodnoj, ma koliko u nju vode izlili bilje ne niče, izuzev s teškom mukom i naporom, a i to bude oskudno i beskorisno.

U vezi s tim, naš Pejgamber, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) kiše koja padne na zemlju (različite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje. Neplodna primi i zadrži vodu, pa Allah od nje dâ korist ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Treća vrsta) jesu doline i ponori koji niti vodu zadržavaju, niti na njima trava raste. To je primjer onoga koji je podučen i upućen u spoznaju Allahove vjere i koji se okoristio onim s čime me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podučavao, kao i primjer onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslan.[1]

Prema tome, Bog Dragi šalje ljudima Svoju Uputu, Svoj Program za uređenje života, a u pogledu vlastitog odnosa prema tom Programu ljudi se dijele u tri kategorije:

Prvo su oni koji poslušaju, pa se okoriste, zatim to prenesu i drugima pa se i drugi okoriste, a poput su one plodne zemlje koja u sebe primi vodu i iz nje bilje iznikne.

Potom su tu oni koji spoznaju i priznaju taj Božanski Program i prenesu njegove vrijednosti drugima, ali oni sami ga ne primijene, a na njih se odnose riječi Uzvišenog:

لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ

„Zašto jedno govorite, a drugo radite?“[2]

I treća kategorija su oni koji niti vodu piju niti njom druge poje, koji ne koriste ni sebi ni drugima.

Božanski Program za uređenje života je upravo poput kiše. Kiša se spušta na jednu vrstu zemlje, natopi je i iz nje iznikne bilje. Ima tu i ona druga zemlja, neplodna, ali zadrži vodu, pa se drugi njom okoriste. A ima i ona koja nije korisna ni sama po sebi niti se drugi njom mogu okoristiti.

Tako je i sa znanjem koje Allah spušta preko jezika Svoga Pejgambera. Ko prihvati Božansko Uputstvo za uređenje života uspjet će i spasit će se, ko ga odbaci zalutat će. Svi Allahovi ajeti, ma koje vrste bili, zahtijevaju da na njima budemo zahvalni Allahu.

Ove ajete smo naveli kako bismo preko njih došli i do ovih mubarek dana i mjeseci u koje smo ušli: redžeba, ša'bana i ramazana.

Učenjak po imenu Ebu Bekr el-Verrak el-Belhi je rekao: „Mjesec redžeb je kao vjetar, mjesec ša'ban kao oblak, a ramazan kao kiša“.

Kao da je ovaj učenjak preslikao primjer  iz ajeta na koji smo se osvrnuli na početku. Mjesec redžeb, svojim bereketom, liči na one blage povjetarce koji sa sobom donose svježinu i naša srca pročiste. Svaki dan posta u njemu na srcu ostavi trag, svaki farz, sunnet i nafila, također, kao i svaki istigfar i dova.

Mjesec ša'ban, poput kišonosnih oblaka, dođe iza onih povjetaraca i ponudi svoj bereket. I post se povećava, kao i zikr. A onda nastupi mubarek ramazan i kao da blagoslovljena kiša, svojim obilnim bereketom natopi naše duše.

Spomenuti učenjak će ponuditi i drugu usporedbu rekavši:

„Mjesec redžeb je mjesec sjetve, mjesec ša'ban je mjesec zalijevanja posijanog, a mjesec ramazan je mjesec žetve“.

U prvoj mubarek noć iz ovih mjeseci muslimani pojačavaju svoj ibadet, i tako posiju sjeme sevapa. Nastavit će tako ovog mjeseca, a svoj ibadet povećat će i u narednom mjesecu, kako bi sjeme sevapa iz ovog mjeseca zalili dodatnim sadržajima i uzgojili stablo svoje predanosti Rabbu.

U mubarek ramazanu će, ako Bog da, onda kada su noći i dani najvrjedniji, dobiti svoju priliku da ubiru plodove svoje volje i želje, svog htjenja i opredjeljenja da služe Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Svemilosnom.

Jedna od preporučljivih rečenica koju treba često učiti ovih dana i mjeseci bi bila:

Estagfirullah, tubtu ilellah, nehejtu kalbi amma sivallah.

„Allaha molimo za oprost naših grijeha iskreno Mu se kajući, i svoje srce želimo okrenuti od svega što nas udaljava od Njega.“

A Pejgamberova dova je: Allahumme, barik lena fi redžebe ve ša'bane ve belligna ramadane.

„Allahu naš, daruj nam Svoj bereket u redžebu i ša'banu i dopusti nam da (u Tvom zadovoljstvu) dočekamo mubarek Ramazan.“

Dr. Sead Seljubac

[1] Muttefekun alejhi, El-Buhari, 1/160, i Muslim, 2282.

[2] Es-Saff, 2.