Na musalli Šehidskog mezarja Veljaci u Bratuncu u srijedu, 12. maja 2022. godine, klanjana je dženaza za četiri žrtve genocida nad Bošnjacima. Ukopani su Salim Kadrić, Salih Mehić, Mehmed Imamović, te Salmir Hodžić, koji je u vrijeme smrti imao devet godina.

Dženaza-namaz je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović, te je uputio poruku koju prenosimo u cjelosti.

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Božijem putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovat će se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici. One koji su se Allahu i Vjerovjesniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili – čeka velika nagrada (Kur'an, II:169-175)

Draga braćo i sestre, es-selamu alejkum!

Prošlo je trideset godina od stradanja našeg naroda u Podrinju. Dug je to period, predug, pogotovo ako još uvijek tragamo za nevino ubijenim ljudima, muškarcima i ženama, našom djecom i starcima. Iz masovnih grobnica izvlačimo njihove kosti i cjelivamo ih, da bismo ih bar dostojanstveno sahranili, kako ljudima dolikuje.

Od samog početka tog strašnog zločina, nama je bilo jasno, a danas je jasno i drugima: ovi ljudi su ubijani nevini, bez ikakve krivice. Ubijani su samo zato  što su muslimani. Ubila ih je mržnja onih ljudi, njihovih komšija, koji nisu mogli prihvatiti tu činjenicu. To ubijanje je nastavljeno u istoj mržnji i s istim paganskim žarom i 1992. i 1993. i 1994. i 1995.

Danas ispraćamo, pred cijelim svijetom, ostatke tijela ovo četvero nevino ubijenih ljudi. No, danas dželati brišu tragove zločina, pred našim očima i očima onih koji nam govore: Srebrenica je sramota svijeta na kraju XX stoljeća. Kao da osim ovih riječi, žrtva više ne zaslužuje. To je ono što joj oni mogu dati. Jučer ubijena žrtva, po zločincima, nije zaslužila da živi. Danas se uništavaju tragovi zločina kako bi joj se oduzelo pravo na sjećanje. Kravica, Pilica, Branjevo, Manjača, Batkovići, Keraterm, Luka i mnoga druga stratišta neće biti obilježena, jer Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo haškog tribunala još nisu našli za shodno da nalože da se ta mjesta obilježe i zaštite.

Ali, mi, braćo i sestre, nećemo i ne smijemo samo stajati ovdje i cjelivati svoje rane. Moramo se pokrenuti! Pozivam vas, da svaka žrtva napiše pismo državnim institucijama i međunarodnoj zajednici, tražeći od njih da se sva mjesta zločina u Bosni i Hercegovini obilježe, kao mjesta sjećanja. Siguran sam da među njima ima čestitih ljudi koji će razumjeti ovo što govorimo, a govorimo to radi svih nas, radi naše djece i njihove budućnosti.

Pozovimo ministra pravde Bosne i Hercegovine, glavnog tužioca Bosne i Hercegovine i predsjednika Suda Bosne i Hercegovine da pokrenu procedure za obilježavanje utvrđenih mjesta stradanja u BiH, prema sudskim presudama. To je ono što žrtve, u ime kojih oni govore i koje zastupaju pred licem pravde, zaslužuju.

Za zločine u Bosni i Hercegovini svi moraju ponijeti svoju odgovornost: pojedinac, društvo i država. Ta odgovornost je politička, pravna i moralna. Ne možemo pristati na birokratske odgovore državnih organa o njihovoj nadležnosti ili nenadležnosti. Za živote ljudi svi smo odgovorni. Neka nikako ne pokušavaju izbjeći svoju odgovornost.

Naša borba je borba za pravo na istinu, ali je to borba i za svu našu djecu u Bosni i Hercegovini, za njihov miran život i sretno odrastanje, da im se nikada ne ponovi ovo čemu danas i svih ovih godina svjedočimo.

Trideset godina tragamo za kostima naših najmilijih. Svakim danom osluškujemo vijesti o tome je li pronađena još neka masovna grobnica, kojoj se obradujemo kao da nas je Sunce ogrijalo.

Teška je to sudbina! Život pun bola koji ne prestaje. Ali, naša je vjera u Onoga Koji sve čuje, sve vidi i sve zna je velika. Molimo Ga da ojača našu vjeru, da pojača naš sabur, da podijeli pravdu među nama i poveća našu međusobnu ljubav.

Allahu moj,

tražim zaštitu u Tvojim savršenim riječima, od pakosti svega što si stvorio.

Bože, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Koji znadeš sve javno i tajno, ja svjedočim da nema drugog boga osim Tebe. Utječem Ti se od zla svoje strasti, od zla šejtanova i njegovog zavođenja i od toga da sebi učinim zlo ili ga prouzročim drugim ljudima. Sklanjam se pod Tvoju zaštitu od zla mojih djela. Priznajem Tvoju blagodat prema sebi i priznajem grijeh svoj. Oprosti mi, jer grijehe ne prašta niko osim Tebe.

Bože, od Tebe tražim zaštitu od brige i žalosti, od slabosti i ljenosti, od straha i škrtosti. Od Tebe tržim zaštitu da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju.

Od Tebe tražim zaštitu da ne učinim nasilje, niti da se meni nasilje učini, da ne učinim nepravdu, niti da se meni nepravda učini.

Bože, učini me od onih koji se kaju i koji se čiste. Bože, Tebi se predajem, u Te vjerujem, na Te se oslanjam, Tebi se obraćam, s Tobom izlazim protiv neprijatelja svojih. Bože, oprosti mi, smiluj mi se, sačuvaj me, ojačaj me i uzdigni me. Slava Tebi Bože moj i svaka hvala.

El-Fatiha!