Iz tekstova Kur'ana plemenitog i hadisa časnog, kao i iz cjelokupne tradicije islama, vidljivo je da je mjesec ramazan posebno vrijedno i blagoslovljeno vrijeme. U njemu su sva naša dobra djela još vrednija, i ona nas mogu uzdići na najviše stepene ljudske dobrote i plemenitosti.

O nedostižnoj vrijednosri ramazani-šerifa najveći je svjedok Lejletul-kadr, noć koja se u njemu nalazi. O noći El-Kadr je objavljen slijedeći ajet: „Lejletul-kadr je bolja od hiljadu mjeseci.“ U ovoj noći i ovom mjesecu je započela objava Kur'ani-kerima, posljednje Allahove, dž.š., Objave upućene ljudskom rodu: „U mjesecu ramazanu je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra i zla…“ Drugo, najvažnije obilježje šehri-ramazana jeste propis posta, koji se u njemu neizostavno obavlja. Post je temeljna vjerska dužnost i jedan je od islamskih šartova. U nastavku istog ajeta Allah, dž.š., zapovijeda: „Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede; a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti.“ (El-Bekare, 185.)

Neposredno poslije ajeta o propisu posta i mjesecu ramazanu u kojem je započela objava Kur'ani-kerima, Mudri Stvoritelj ljudima upućuje Svoje blage riječi o vrijednosti dove: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu i odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.“ (El-Bekare, 185.)

Ovaj blagoslovljeni kur'anski poziv ukazuje na neizmjernu mogućnost dove koja ljude približava Milostivom Gospodaru svjetova. Tako će njihova dova biti najsigurniji most između njihovih stalnih potreba i Njegovih najljepših i neiscrpnih odgovora. Ovdje se, iz pomenutog slijeda kur'anskog teksta, može razaznavati posebna privilegija dove smjernog i strpljivog postača koji se danonoćno, u blagoslovljenom mjesecu ramazanu, s najvećim užitkom i nadom obraća Allahu Uzvišenom. Stoga ćemo podsjetiti da je Muhammed, a.s., na najljepši način povezao ramazanski post i dovu u sljedećem hadisu:“ Dova čovjeka koji posti, učinjena pri njegovu iftaru, ne odbija se.“

Dova je dragocjena mogućnost koja je darovana čovjeku. Ibadet dove nam omogućava stalnu i sigurnu vezu sa Svemilosnim Gospodarom svjetova. On, Uzvišeni, to je Svojim najjasnijim obećanjem potvrdio: „Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!“ (Mu’min, 60.)

Naš poslanik Muhammed, a.s., posvjedočio je najveću istrajnost u svom obraćanju Allahu, dž.š. Stalna zahvala i skrušena dova koju je danonoćno Allahu Uzvišenom upućivao, bili su najizrazitiji znaci iskrene i duboke vjere Poslanika islama, a.s. Snažno je želio da ovu svoju vrlinu prenese i na svoje voljene sljedbenike, te nam je ove svoje riječi o dovi oporučio: „Nemojte posustati u upućivanju dove jer niko uz dovu neće nastradati!

Posebno je važno da u ramazanskim danima i noćimo ne posustanemo u našim dovamo s kojima ćemo dodatno osjećati blizinu i pomoć Gospodara svjetova. Zaista, svaki trenutak ramazanskog mjeseca pruža nezamjenljivu priliku za iskrenu i kod Allaha dž.š. primljenu dovu. Budimo istrajni u našoj dovi dok smo u stanju posta, prilikom iftara i sehura, u toku noćnog bdjenja u namazu i poslije učenja kur'anskih sura i ajeta. Svako ramazansko dobročinstvo je, također, dragocjena prilika poslije koje se treba dovom obratiti Allahu Milostivom.

Postač s posebnom radošću i dovama započinje post svakog ramazanskog dana. U porodičnoj toplini ustaje na sehur nadajući se blagoslovu koji mu je njegov Poslanik, a.s., obećao: „Ustajte za sehur jer je zaista u sehuru blagoslov (bereket).“   Muhammed, a.s., prije sehura bi učio mnogo dova, a svoj sehur je započinjao s dovom: „Allahumme barik lena fima rezaktena ve kina ‘azabe-n-nar. (Allahu, blagoslovi nam ono čime si nas opskrbio i sačuvaj nas kazne vatrom.“) Poslije sehura slijedi nijjet za post koji glasi: Nevejtu en esume gaden min šehri ramadane.

Iftarska radost je dio dženetske radosti. Ona na ovom svijetu pripada samo postaču, pa neka on požuri s iftarom i neka pohrli svom dženetskom užitku.  Iftarska dova se, kako nas je poučio Muhammed, a.s., ne odbija. Zato se u tom blagoslovljenom trenutku predajmo najčistijim mislima i Allahu, dž.š., obraćajmo se skrušenim i zadovoljnim srcima i   najljepšim riječima u našim dovama.

Koje su to dove koje je lijepo učiti uz iftar i uopće u mjesecu ramazanu?

U svakoj prilici su najbolje kur'anske i hadiske dove, ali svako iskreno obraćanje našem Stvoritelju i Gospodaru je zapravo naša dova upućena Njemu, Uzvišenom. Zato učimo one dove koje znamo. Sve one mogu biti ramazanske i iftarske.

Treba napomenuti da se u tradiciji i praksi nisu u nekom velikom broju izdvojile posebne molbe koje su ponijele obilježje ramazanskih dova. Istakli smo značaj sehurskog i iftarskog vremena i kada su dove u pitanju, te su neke od njih izravno povezane s ova dva ramazanska čina. Zapravo, sehur i iftar je najbolje obilježiti poznatim dovama koje se, prema primjeru i uputama dragog nam Poslanika, a.s., i inače svakodnevno uče. Zato preporučujemo da se jutarnji i večernji zikr i dove neizostavno uče tokom mjeseca ramazana.

Ipak, na jednu ramazansku dovu želimo posebno ukazati, tim prije što je oporučena u povodu Lejletul-kadra. Naime, Aiša, r.a., je upitala: ”Šta misliš, Poslaniče, kad bih bila potpuno sigurna koja je noć Kadr, koju dovu bih u njoj upućivala?” On joj reče: ”Uči, Aiša: Allahumme inneke afuvvun, tuhibbu-l-afve, fa'fu ‘anna. (Allahu, samo Ti grijehe praštaš, Ti voliš da praštaš, pa mi oprosti.)”  Ovo, doista, može biti naša dova kojom ćemo se skloniti u okrilje Božije svemoći i samilosti! Molba je ova za pročišćenje i oplemenjenje naše duše i savjesti. Dragi Bog i u ovoj najvrednijoj noći ništa ne prima kao iskrenu spremnost na pokajanje za grijehe u našem životu i prizivanje velikog oprosta od Onoga Koji voli praštati.

Ova, i sve druge posebne ramazanske dove imaju dvostruku vrijednost: vrijedne su jer su ramazanske, ali, baš zbog te činjenice, one potiču na intenzivnije učenje dova uopće i doprinose njihovom jačem doživljaju.

Ovom prilikom ćemo izdvojiti i ukazati na dvije dove koje nam mogu u svakom trenutku uliti novu snagu i učiniti nas sretnim i postojanim u našem svakodnevnom životu. One su iz najbolje škole, iz riznice znanja i mudrosti našeg poslanika i miljenika Muhammeda, a.s. Neka one, uz ostale dove, budu ukras našeg ramazani-šerifa i neka ostanu trajno svjetlo na našem životnom putu.

Enes ibn Malik je kazao: Muhammed, a.s., najviše je učio ovu dovu: Allahumme atina fi-d-dun'ja haseneten ve fi-l-ahireti haseneten vekina azbe-n-nar. (Allahu daj nam na ovom i na onom svijetu dobro i sačuvaj nas džehennemske kazne.) (Bilježi Muslim)

Ovaj časni ashab je, također, njačešće učio ovu dovu, a kada bi želio da prouči drugu dovu, u njoj bi proučio i ovu dovu. Ovako se i kod nas učvrstila praksa da se skoro uvijek ova dova uči u sastavu drugih dova. Za ovu dovu se može kazati da je univerzalna i jedna od najsadržajnijih naših molbi koje upućujemo Gospodaru svjetova. Prema brojnim tumačenjima, dobro koje u njoj molimo na ovom svijetu, odnosi se na ibadet i zdravlje, a dobro na ahiretu podrazumijeva Džennet i oprost grijeha.

Prenosi se da je jedan čovjek došao i upitao: Allahov poslaniče, šta da kažem kada nešto tražim od svog Gospodara? Poslanik, a.s., rekao je:  Reci: Allahummagfir li verhamni, ve ‘afini, verzukni.(Allahu, oprosti mi i smiluj mi se. Zaštiti me i opskrbi me.) Potom je sastavio svoje prste do palca i rekao: Ovim riječima ćeš sastaviti i svoj dunjaluk i ahiret. (Bilježi Muslim)

Ispunimo mjesec ramazan molbama Onome Koji nam je blizu, Darovatelju milosti i Objavitelju Pravog puta, da našu volju ojača i da nam podari neprolaznu slast da ostanemo na širokim ramazanskim horizontima vjere i potpune islamske pokornosti.

Molimo Allaha, dž.š., da primi dove naše i da ukabuli sve naše ramazanske ibadete.

Azra Fazlović, prof. u Behram-begovoj medresi