Uzvišen je Onaj Koji kaže: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede, dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100)

Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, alejhisselam, njegovu časnu porodicu i na plemenite ashabe.

Hazreti Omer, sin Hattabov, bio je trinaest godina mlađi od Poslanika, alejhisselam. Islam je primio u trideset i trećoj godini života. Ime mu je Ebu Hafs, a nadimak El-Faruk (onaj koji odvaja, rastavlja istinu od neistine) dobio je od plemenitog Poslanika islama. Iz plemena je Adijj ibn Ka'b, ogranka kurejšijskog plemena Adnan. To pleme je bilo izrazito manje i siromašnije u odnosu na ostala kurejšijska plemena. Iz tog razloga nisu imali nikakvih zaduženja u časnoj Kabi. Želeći da prevaziđu nedostatak u ljudstvu i imetku, odlučili su da se obrazuju i izučavaju razne nauke tog vremena. Takav pristup im je dao ugled među Kurejšijama, te su postali, između ostalog, suci u parnicama i preuzeli ulogu koordinatora u odnosima među plemenima. Ta činjenica, da se hazreti Omer u svojoj mladosti isticao po svome znanju, doprinijela je da, nakon prihvatanja islama i učenja pred Poslanikom, alejhisselam, postane jedan od najučenijih ashaba.

U prilog ovoj tvrdnji su riječi Abdullaha ibn Mes'uda: „Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage, a znanje svih ljudi na drugi tas, pretegao bi Omerov tas.“

Znanje je prva osobina koju želimo potencirati u bogatoj biografiji Omera, radijallahu anhu.

Iz ove činjenice spoznajemo da i Bošnjaci, a posebno naši mladi, koji su u proljeću svoga života, treba da se okrenu obrazovanju i da postignu izvanredne rezultate u nauci, tehnologiji i sl., kako bismo se nametnuli i bili konkurentni u današnjem svijetu, a nismo to u mogućnosti po brojnosti, niti smo ekonomski dominantni. Na tom planu, primjer Omera, radijallahu anhu, najbolja je inspiracija.

Hazreti Omera su krasile vrline dobročinstva koja je perom nemoguće iskazati. Svijet u kojem živimo danas vapi za pravdom. Kada se spomene ”pravda”, često pomislimo na hazreti Omera i njega uzimamo za primjer.

Ilustrativan je primjer dolaska u Medinu perzijskog izaslanika koji je upitao za muslimanskog kralja. Kada su mu pojasnili da muslimani nemaju kralja već halifu, uputili su ga na mjesto na kojem ga može pronaći. Scena kojoj je ovaj izaslanik svjedočio je sljedeća: hazreti Omer bezbrižno spava u hladovini voćnjaka, sam, bez obezbjeđenja, pored njega samo njegov štap. Taj prizor izazvao je divljenje i iskrene riječi Perzijanca: „Pravdu si uspostavio, pa mirno zaspao!“

Kroz kratko dunjalučko putovanje svakom čovjeku biva povjerena određena vrsta emaneta. U našem vremenu taj emanet ili poziciju obično shvatamo i gledamo kroz koristi koje ona sa sobom donosi. Malo je onih koji razmišljaju o odgovornosti i bremenu koje su natovarili na svoja pleća preuzimanjem funkcije u društvu. Stoga, danas obično želimo da upravljamo i vladamo, a vrlo malo da služimo. Hazreti Omer, osoba koja je u to vrijeme bila na čelu najmoćnije države na svijetu, poziciju je razumijevao kao veliku obavezu i hizmet Allahovoj vjeri i ljudima.

Dok je bio halifa, jeo je i pio ono što su najsiromašniji u gradu jeli i pili. Njegova odjeća je bila kao i odjeća drugih ljudi. On je bio taj koji noću ne spava, koji hoda ulicama i raspituje se o potrebama ljudi. Siromašnima bi znao hranu nositi na svojim ramenima ili, pak, lično čuvati stražu putnicima nemuslimanima bojeći se da ih neko ne napadne na teritoriji za koju je on odgovoran. U predislamskom dobu bio je prijeke naravi, poznat po svojoj grubosti i oštrini, da bi sa islamom postao čovjek nježnog srca koji je govorio: „Bojim se da će me Allah pitati i za janje koje je nastradalo na obali Tigrisa“, tj. području pod njegovom vlašću.

Za sve rezultate koje je postigao u islamu zasluge bi pripisivao časnoj vjeri. Znao bi kazati: „Bili smo najponiženiji narod pa nas je Uzvišeni Allah uzdigao islamom, ako budemo tražili ponos ili snagu mimo islama, Allah, dž. š., će nas opet poniziti.“  Hazreti Omer je bio među deset osoba kojima je još za vrijeme života obećan Džennet.

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!  (Alu Imran, 8) Amin!

Esmir-ef. Hasanović