Profesorica fikha u Behram-begovoj medresi Azra Fazlović govorila je za Magazin za ženu i porodicu Bosanska Sumejja. Opširan intervju za šezdeset i deveti broj ovog Magazina prenosimo u cjelosti. Razgovarala: Azra Hasanović.

Islamsko obrazovanje je integralni dio kako Vašeg ličnog tako i profesionalnog života. Kontinuirano ste sudionica novije historije islamskog obrazovanja žena u Bosni i Hercegovini sve od 1979. godine kada se upisujete u „Gazi Husrev-begovu žensku medresu” do danas. Kada se osvrnete na tu historiju, kao njen izravni svjedok, kako biste je opisali? Čini se kao da je u relativno kratkom vremenskom periodu pređen značajan put. Kakvi su bili počeci, kakva su današnja postignuća?

Azra Fazlović: Ponovno uspostavljanje obrazovanja u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu za učenice, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, predstavlja dalekosežno važnu odluku Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Kontinuitet islamskog obrazovanja Bošnjakinja od skoro pola stoljeća potvrda je dobre vizije tadašnje generacije naše uleme. Za sve ovo vrijeme, vidimo progresivan razvoj svijesti o potrebi da savremena muslimanka, na temelju slojevitih vjerskih znanja i visokih moralnih vrijednosti, bude osposobljena za misiju u Islamskoj zajednici i društvu u cjelini.

Obnavljanje i jačanje tradicije islamskog obrazovanja bosanskohercegovačkih muslimanki u našem vremenu odvijalo se u više prepoznatljivih faza. Neke od njih su bile iznimno teške i zahtijevale su velike napore i upornost kako naših institucija tako i pojedinaca i njihovih porodica. Moguće je s dosta vrijednih pouka prisjećati se iskustava prvih generacija učenica sarajevske medrese koja su sve nas u kasnijim teškim periodima jačala i nalagala nam da istrajemo i napredujemo. Prije svega mislim na vrijeme Agresije na našu domovinu kada smo, pored herojske borbe našeg naroda da se odbranimo i opstanemo, uspješno obnovili rad medresa u većem broju regija i centara koje su od samog početka ravnopravno pohađali učenici i učenice. Kasnije su, uz temeljnu visokoobrazovnu islamsku ustanovu Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, nastajali i drugi islamski fakulteti, na kojima su tokom vremena sve zapaženije mjesto zauzimale studentice. Tako da, pored velikog broja svršenica bosanskih medresa koje su školovanje nastavljale na svjetovnim fakultetima, danas, hvala Allahu, dželle šanuhu, možemo govoriti i o ne malom broju diplomantica islamskih fakulteta, kao i nositeljica najviših akademskih zvanja u mnogim oblastima islamskih nauka.

Koliko su značajni rezultati islamskog obrazovanja Bošnjakinja koje je Islamska zajednica postigla prije svega svjedoči njihova višedecenijska nezamjenjiva uloga predavača islamske vjeronauke u školama, ali i njihov sve prisutniji odgajateljski i nastavnički angažman u obdaništima, mektebima, medresama i na fakultetima. A u novije vrijeme, muallime, vjeroučiteljice i profesorice islamskih nauka sve više preuzimaju ključnu odgovornost za odgojnu i vjersko-prosvjetnu misiju među muslimankama koja se planski i organizirano ostvaruje putem Odjela za brak i porodicu u džematima i medžlisima Islamske zajednice. Može se, svakako, govoriti i o drugim angažmanima koje obrazovana žena na mnogim poljima djelovanja Islamske zajednice danas uspješno ispunjava, kao što su: rad u stručnim službama, u medijima, savjetovalištima…

Islamsko obrazovanje u našoj zemlji opstalo je i napredovalo uprkos vrlo turbulentnim, čak radikalnim promjenama kroz koje je prolazila naša država i društvo. Izazovi u bivšem državnom i političkom uređenju bili su sigurno veliki. Međutim, i današnje vrijeme i okolnosti imaju svoje specifične izazove, zar ne?

Azra Fazlović: Islamsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini ima svoj višestoljetni kontinuitet. Poznato je da su upravo naše medrese začetnice institucionalnog obrazovanja koje se razvijalo u ovoj zemlji i u ovom dijelu svijeta. Bošnjaci su ispravno razumjeli da je za njihov duhovni i nacionalni identitet imperativno važno da osnivaju i, u skladu s potrebama vremena i mjesta, razvijaju svoje vjerske obrazovne ustanove. Iako su pojedine kulturno-civilizacijske epohe, kroz koje je njihova domovina prolazila, nametale teške i ozbiljne izazove, bošnjački narod je pokazivao snagu i vitalnost da se prilagodi i sačuva, između ostalih vlastitih važnih tekovina, i institucionalno islamsko podučavanje i obrazovanje.

U posebno teškom vremenu, u socijalističkom režimu, kad su ograničavana vjerska prava i slobode, doslovno je uvedena zabrana mektepskog poučavanja. Dotadašnje djelovanje islamskog fakulteta (VIŠT) i desetina medresa u našoj zemlji reducirano je na opstanak samo Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Ali, svršenici ove medrese u tom vremenu nisu mogli polagati pravo na diplomu srednje škole s kojom bi se ravnopravno upisivali na fakultete ili na osnovu koje bi, naprimjer, postigli adekvatnu razinu ravnopravnog statusa prilikom zapošljavanja.

I u postkomunističkom periodu individualnih i kolektivnih sloboda, nužno smo se susreli s brojnim dilemama i izazovima u promišljanju i određivanju karaktera ukupnog islamskog podučavanja i obrazovanja. Velika je odgovornost sadašnje bošnjačke uleme da u slobodi, baštineći raznolika povijesna obrazovna i intelektualna iskustva autohtonog evropskog muslimanskog naroda, ovdje na razmeđima svjetova, artikulira ispravne i atraktivne koncepte i modele razumijevanja i primjene islamskog učenja i normi. Pošto na tom planu ključnu ulogu imaju ustanove obrazovanja i nauke, neophodno je neprestano propitivati potrebe i mogućnosti njihovog reformiranja i razvijanja. Pri tome je za Islamsku zajednicu, posebno za njezinu viziju sistema islamskog obrazovanja, a zbog mnogostrukih pojava u sadašnjosti suštinski važno da Bošnjaci i u budućnosti ostanu dosljedni u slijeđenju hanefijske fikhske škole i maturidijskog akaidskog učenja, po uzoru na sve ranije generacije bosanskih muslimana u dugoj prošlosti otkako je islam prihvaćen u ovom dijelu svijeta.

Vi ste prva profesorica fikha u Behram-begovoj medresi u Tuzli u kojoj radite već skoro tri decenije. Medrese su ponajvažnije ustanove islamskog obrazovanja, a generalno su među najuspješnijim školama u našoj zemlji. S obzirom da su adolescenti, zbog specifičnih razvojnih promjena, možda i najzahtjevnija kategorija za poučavanje, šta biste, iz Vašeg pedagoškog iskustva, naveli kao faktore obrazovnog uspjeha u radu s mladima?

Azra Fazlović: Najprije želim da iskažem veliko zadovoljstvo što mi se pružila prilika da sudjelujem u odgojno-obrazovnoj misiji Behram-begove medrese u Tuzli. Višedecenijski rad s učenicima ove škole omogućio mi je da spoznam do kojih se razina ljudske čestitosti, moralne i radne samodiscipline, mogu uzdizati mlade generacije našeg vremena. Posebno su dragocjena iskustva koja sam uz profesorski rad sticala kao razrednica više generacija učenica Medrese. Ona su me trajno duhovno obogatila i učvrstila u mom poimanju važnosti odgoja i obrazovanja za sudbinu našeg naroda.

Kako je dobro poznato, naše najstarije škole su medrese pa su i iskustva prosvjetnog rada ostvarivana u ovim ustanovama zasigurno dragocjena i za savremeno obrazovanje kod nas. Ključno načelo primjenjivano u medresanskom radu s učenicima čvrsto objedinjuje podučavanje i odgajanje odnosno moralno uzdizanje ličnosti. Uz sticanje znanja, u medresi se jednako i uporedo afirmira važnost plemenitog cilja koji se postiže znanjem, u skladu s prvom veličanstvenom kur’anskom porukom: Uči u ime Gospodara tvoga… (Ikre’ bismi rabbike…). Zato su medrese u cijeloj svojoj povijesti prepoznatljivo uspijevale svojim učenicima prenositi znanje kao cjelinu iz koje su izrastale ličnosti sa jasnim umnim i moralnim integritetom. Na ovu važnu činjenicu već dugo skreću pažnju brojni teoretičari u oblasti obrazovanja našeg vremena, upozoravajući da se pravo znanje ne smije izjednačavati s informacijama koje se „kvantificiraju i, na kraju, pretvaraju u nagomilane stvari”. Jedno od rješenja, zagovaraju pojedini zapadni autori, jeste nova vizija uloge škole kako bi izgradila cjelovitog učenika u učionici kao ličnost, povezujući njegov „um i srce”, a što je posve blisko shvatanju misije koju od nastanka do danas imaju medrese.

Ovom kratkom elaboracijom želim istaći koliko je upravo važno u radu s mladima školske i studentske dobi, adolescentima kako ste i Vi naglasili, imati na umu odgoj i oplemenjivanje karaktera što predstavlja postizanje suštine svih ljudskih vrijednosti. Na tom putu je presudno važan utjecaj nastavnika, kako njihovim dobrim znanjima i stručnošću tako i njihovom uzornom ljudskošću. Samo moralno uzorni učitelji, vjerodostojni i predani u svojoj misiji mogu odgajati i podizati čestite pojedince i kompletne generacije učenika. Hvala Bogu Uzvišenom da u našem vremenu možemo posvjedočiti najsvjetlije primjere uspjeha koje postižu i učitelji i učenici.

Fikh je jedna od temeljnih islamskih nauka. Iako je u prvim stoljećima islama bilo briljantnih učenjakinja fikha, u stoljećima koja su uslijedila njome su se skoro isključivo bavili muškarci. To se u našem vremenu, hvala Bogu, mijenja. Vi ste, u periodu od 2006. do 2014. godine, bili jedna od dvije žene članice Vijeća za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zašto je važno da žene izučavaju fikh i budu dio ovakvih i sličnih institucija?

Azra Fazlović: U izučavanju nauka islama, nema rezerviranih statusa zasnovanih na pripadnosti bilo kojem narodu ili geografskom području kao što, u tom pogledu, ne postoji ni privilegija koja se unaprijed ukazuje muškarcu ili ženi.

Stjecati znanje jednako je farz i za muslimana i za muslimanku. Stoga su se u svim epohama, i kod svih muslimanskih naroda, javljali veliki umovi i učenjaci među kojima su se, istina znatno rjeđe, isticale i muslimanke. Ovdje treba naglasiti da prisustvo većeg broja muškaraca u poređenju sa ženama u nauci, filozofiji, umjetnosti, u mnogim drugim oblastima društvenog života, nije specifikum samo u muslimanskoj povijesti.

Međutim, žene su u svim razdobljima i kod svih muslimanskih naroda zasigurno imale važnu ulogu u podučavanju i širenju znanja, od porodice pa do djelovanja u okvirima brojnih školskih institucija. Za nas je važno da se, u novije vrijeme, u sistem našeg islamskog obrazovanja uključuje sve veći broj žena, na što smo u našem dosadašnjem razgovoru i ukazali. Neke među njima se intenzivnije bave fikhom: predaju ovaj predmet u našim ustanovama, pišu tekstove i publikacije iz domena ove nauke, sudjeluju u razgovorima o aktuelnim pitanjima koja zahtijevaju i šerijatko-pravna rasvjetljavanja… Sve ovo mogu biti konkretni zapaženi doprinosi izučavanju fikha. Međutim, prvorazredna važnost da ovu islamsku disciplinu izučavaju žene ogleda se u potrebi permanentnog i sveobuhvatnijeg poučavanja ibadetima i drugim fikhskim propisima svih profila muslimanki u našem i budućem vremenu. Žene s potrebnim znanjima u oblastima fikha i drugih islamskih nauka zasigurno mogu neposrednije i efikasnije obaviti ovu zadaću zbog čega njihovom obrazovanju i uključivanju u rad institucija Islamske zajednice valja nastaviti pružati adekvatnu podršku.

Jedan od vrlo značajnih pionirskih projekata koji ide u prilog svemu gore rečenom, a mogli bismo s pravom reći i vitalnosti fikha u našoj zajednici, jeste Katedra fikha za žene koju ste Vi, uz pomoć institucija Islamske zajednice, pokrenuli i koju vodite već skoro pet godina u Džamiji „Kralj Abdullah” u Tuzli. O kakvom se projektu radi?

Azra Fazlović: Pored mog najvažnijeg iskustva, sticanog u Behram-begovoj medresi u Tuzli, sudjelovala sam i u drugim različitim vidovima vjerske edukacije, od mektepskog poučavanja i kurseva islama za mlade, do redovnih predavanja za žene u našim džematima i medžlisima. U tom pogledu, posebno izdvajam vjerske edukativne programe za studentice u Tuzli, kao i kurs islama za napredne srednjoškolce koji se održava u većem broju bosanskohercegovačkih gradova. U svim ovim programima, uglavnom sam izlagala fikhske teme. Pri tome sam nastojala da neizostavno ukazujem na svevremenu mudrost Božije poruke te dobrobit razumijevanja i praktične primjene islamskih normi u individualnom i kolektivnom životu ljudi. Pored mnogih drugih plemenitih poruka naše vjere, na tom putu je i za učitelje i za učenike trajno i snažno nadahnjujuća i motivirajuća sljedeća istina od časnog poslanika Muhammeda, alejhi selam: Kome Allah, dželle šanuhu, želi dobro, uputi ga u razumijevanje vjere – Men juridillahu bihi hajren jufekkihhu fid-dini. (Muttefekun alejhi)

Pomenuti i drugi modeli vjerske edukacije u kojima sam sudjelovala, dragocjene komunikacije i iskustva koja su nastajala, doprinijeli su osmišljavanju i ustanovljavanju novog specifičnog projekta, s ciljem da se muslimankama našeg vremena omogući kontinuirano poučavanje islamskim mudrostima i propisima u okvirima fikhske nauke. Ovaj projekt, pod nazivom Katedra fikha za žene, odvija se već skoro pet godina u Tuzli. Ideju i koncept Katedre fikha podržalo je Muftijstvo tuzlansko, a Medžlis Islamske zajednice Tuzla i Behram-begova medresa sve vrijeme pružaju adekvatnu podršku njezinom djelovanju. Zahvalna sam svim ovim institucijama na njihovoj pomoći, kao i džematu Džamije „Kralj Abdullah” u čijim prostorijama organiziramo ovu vjersku edukaciju. Posebno se zahvaljujem koordinatoricama Odjela za brak i porodicu prof. Elmedini Osmić-Brzović i prof. Hasibi Saračević, stručnoj saradnici u Muftijstvu tuzlanskom dipl. žurnalisti Amini Ðulović, te kolegici prof. Merziji Kasumović, na njihovoj susretljivosti i pomoći u pripremanju i organiziranju rada Katedre.

Katedru fikha za žene održavamo uoči petka, dva puta u mjesecu, kojoj u prosjeku prisustvuje između trideset i pedeset muslimanki. Zadovoljne smo i počašćene što Katedra okuplja naše Bošnjakinje svih životnih dobi i različitih obrazovnih profila: žene iz naših džemata, starije i mlađe, studentice, radnice, intelektualke… Program započinjemo učenjem Kur’ani-kerima i zikrom, a poslije predavanja uslijedi razgovor a, kao svečana završnica, dova.

Dosadašnje iskustvo nas ohrabruje i obavezuje da istrajemo u realizaciji i razvijanju ovog projekta edukacije namijenjenog za najširu populaciju muslimanki. Naša namjera je da sličan koncept poučavanja fikhu prenesemo i u druge sredine mimo Tuzle ako Bog da. Već imamo uspješne početke vezano za Katedru fikha na području Medžlisa Kalesija i Gradačac. Potrudit ćemo se da naša iskustva pripremanja i vođenja Katedre, uz Allahovu pomoć, podijelimo i prenesemo novim voditeljicama kako bi se slična aktivnost lakše i uspješnije odvijala u većem broju naših medžlisa i džemata.

Jedan interesantan detalj iz vaše biografije je da ste Vi, zajedno sa svojom sestrom, prva učenica Medrese koja se pokrila po islamskim propisima. Danas su žene s hidžabom prisutne na gotovo svim društvenim poljima, ali tada, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nositi hidžab bilo je vrlo hrabar čin. Kako ste tako mlada donijeli tako važnu odluku i kako je ona uticala na Vaš život? Šta je za Vas hidžab?

Azra Fazlović: Teško mi je danas doslovno objasniti okolnosti u kojima sam se odlučila da kao petnaestogodišnjakinja započnem s pokrivanjem i potpuno uskladim svoj način oblačenja s islamskim propisima. Ono oko čega sam sigurna je da se u mojoj porodici podrazumijevalo da su upis u medresu i hidžab neodvojivi jedno od drugog, bez obzira što se u to vrijeme skoro uopće nije prakticiralo propisno pokrivanje, pogotovo među mladima. Dakle, odluka o hidžabu bila je porodična stvar. Tako su vjeru živjele moja mama i moje nene, neka je s njihovim plemenitim dušama veliki Allahov rahmet. A babo je svojim shvatanjem vjere i svojim jasnim primjerom davao svima nama dovoljno snage, pa i kada se radilo o mahrami. Pomagao nam je i tako što smo odrastale u porodici čiji gosti su veoma često bili mnogi tadašnji ugledni alimi. Na mevludima, iftarima i na čestim porodičnim sijelima, našu porodicu su posjećivali: imami, hafizi, muderisi iz Medrese i s Fakulteta, visoki funkcioneri Islamske zajednice, šejhovi… Zahvalne smo našim dobrim roditeljima što su se o svojoj djeci uvijek dostojno brinuli i što su nas podučili najljepšim metodama porodičnog odgoja. Naravno, prisjećanje na vrijeme mojih prvih važnih odluka, kao što je i maloprije spomenuta, uvijek snažno potakne zahvalnost Gospodaru svjetova što sam tako čvrsto opredijeljena krenula putem koji me je vodio u Gazi Husrev-begovu medresu, a potom i na Fakultet islamskih nauka. Veliku zahvalnost Bogu Uzvišenom upućujem za sreću i zadovoljstvo koje mi je cijelog života podario u okrilju moje porodice, mog najvažnijeg utočišta.

U vezi s Vašim pitanjem, želim također istaći da je nošenje mahrame u onim vremenima bilo praćeno čestim neprimjerenim i neugodnim reakcijama koje su se mogle čuti dok prolazite ulicom, dok se vozite tramvajem, kupujete u samoposlugama… Stoga sam, i tada i kasnije, imala puno razumijevanja za sve mlade Bošnjakinje koje su se teže odlučivale na nošenje hidžaba. Smatrala sam da je dovoljno primjerom dati poruku, uvijek prihvatajući da svako slijedi svoj put spoznaje i duhovnog sazrijevanja. Vremenom, hvala Allahu, dželle šanuhu, svjedočili smo pozitivnim promjenama i sve snažnijem vezivanju mladih ljudi za vjeru i njezine vrijednosti.

Jako puno mi je značio svaki novi primjer nošenja hidžaba jer sam mogla znati koliko taj čin suštinski treba da promijeni mladu žensku osobu, pa onda trajno utječe na budući život ove muslimanke i njezine porodice. U tome su Allahovo zadovoljstvo i blagoslovi. Tako je uvijek s Njegovim robovima koji su Mu pokorni. Hidžab je farz, slijeđenje uzvišenog poziva u vjeri. Hidžab zasigurno gradi samopouzdanje i odvažnost u riječi i djelu, u plemenitoj misiji. To je sigurni moralni štit za ženu i jedan od čvrstih jamaca njezinog ukupnog integriteta. Hidžab je jedno od najljepših svjedočanstava dini-islama i jedinstvenog ljudskog dostojanstva.

Često ste u životu, na različitim poljima „probijali led”, među prvima otvarali nove puteve svojim djelom i svojim primjerom. I „Bosanska Sumejja” je jedan od projekata u kojima ste uzeli učešće od samog početka. Već dvadeset tri godine ste jedan od najvažnijih stubova „Bosanske Sumejje”. Koja je uloga ovog časopisa u životu savremene Bošnjakinje?

Azra Fazlović: Zahvalna sam Allahu, dželle šanuhu, što mi je omogućio da doprinesem pokretanju „Bosanske Sumejje“ i njezinoj dosadašnjoj misiji. Velika je privilegija bila sudjelovati u aktivnostima oko ovog lista i za ovaj list, te učiti od mnogih plemenitih i vrijednih Bošnjakinja među kojima posebno mjesto ima profesorica Meliha Terzić. Koristim se ovom prilikom da ovoj iznimno obrazovanoj i nesebičnoj našoj starijoj sestri iskažem duboku zahvalnost za prijateljstvo, znanje, entuzijazam i odgovornost koje je s mnogima od nas dugi niz godina dijelila. Prenosila na nas jedan poseban i veoma prijemčiv stil u radu i komunikaciji, kako u svojstvu profesorice Bosanskog jezika u Behram-begovoj medresi tako i obavljajući ulogu urednice u „Bosanskj Sumejji”. I mnoge druge Bošnjakinje su dostojne velikog poštovanja i zahvalnosti za njihov zalog u nastajanju i dosadašnjem djelovanju ovog časopisa. Naša poštovana dugogodišnja predsjednica Upravnog odbora Asima Tulumović, kao i naša cijenjena sadašnja urednica profesorica Azra Hasanović, ostat će trajni sinonimi misije „Bosanske Sumejje”.

Časopis „Bosanska Sumejja” jedinstven je medijski i izdavački poduhvat našeg vremena. Kao jedini Magazin za ženu i porodicu, sa dvadeset tri godine kontinuiranog izlaženja, široko prihvaćen i podržan zbog svoje specifične islamske i univerzalne poruke u oblastima vjere i morala, kulture i tradicije, odgoja i obrazovanja, povijesti i umjetnosti, nesumnjivo predstavlja vrijedno svjedočanstvo duhovne i intelektualne snage savremene Bošnjakinje muslimanke. I ovako se gradi, nastaje naše vrijedno intelektualno naslijeđe.

U posljednje vrijeme smo nastojali da povodom jubileja dvadeset godina izlaženja „Bosanske Sumejje” svestranije osvijetlimo ulogu ovog časopisa u životu savremene Bošnjakinje. I u ovoj prilici želim istaći da je ovaj list cjelokupnim svojim sadržajima, sve vrijeme, promovirao vrijednosti našeg časnog dini-islama i naše kulture. Neprestano je ukazivao na značaj naše svijetle i bogate, ali i bremenite povijesti, od vremena plemenitog Poslanika, alejhi selam, i ashaba, radijellahu anhum, pa sve do najnovijih bosanskih tokova. Poruka ovog časopisa od početka skreće pažnju na teške kušnje i usude s kojima je naš narod živio, posebno ističući hrabrost i požrtvovanost Bošnjakinje koja bi se mogla porediti sa časnom mekanskom Sumejjom, prvom ženom šehidom, i sa strpljivom i istrajnom čestitom bosanskom srebreničkom majkom. U časopisu „Bosanska Sumejja” imaju stalno počasno mjesto.

Djelujući edukativno i podsticajno, ovaj časopis ostvaruje cilj da Bošnjakinji našeg vremena pomogne na putu sveobuhvatnijeg razumijevanje učenja islama, kao i dosljednijeg života u skladu s normama vlastite vjere. Posredstvom brojnih tekstova, tematski raznovrsne i aktuelne poruke, prijemčivog jezičkog i metodološkog stila, „Bosanska Sumejja” ukazuje na mnoge specifičnosti koje su vezane za ženu i njezinu nezamjenjivu ulogu u savremenoj porodici i društvu. Posve sam uvjerena da će ovaj časopis nastaviti jačati svoju značajnu ulogu prosvjećivanja, suptilnog i efikasnog, u budućem životu Bošnjakinje i njezine porodice ako Bog da. Svoju plemenitu misiju čuvat će i razvijati pregalaštvom samosvjesnih i obrazovanih urednica i autorica, članica nekih budućih odbora i redakcija, brojnih drugih Bošnjakinja entuzijasta, kao što su to odgovorno i požrtvovano činile njihove prethodnice koje su utemeljile „Bosansku Sumejju”. Nadamo se da će na tom putu ovaj list, kao i do sada, zasluživati podršku brojnih institucija i pojedinaca. Sigurne smo da će i buduće djelovanje „Bosanske Sumejje” nailaziti na snažnu podršku naše Islamske zajednice.

Na svim našim mogućnostima i rezultatima neizmjerno se zahvaljujemo Allahu, dželle šanuhu. Molimo Gospodara svjetova da nas čuva na Pravom putu i pomaže.

Azra Fazlović je završila Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a potom diplomirala na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Zaposlena je u Behram-begovoj medresi u Tuzli kao profesorica fikha – islamskog šerijatskog prava. Dugi niz godina aktivno sudjeluje u programima poučavanja muslimanki putem škola islama, kurseva i predavanja u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, Medžlisa Islamske zajednice Brčko, Udruženja Sumejja Tuzla, Ženskog edukacionog centra Nahla itd., a povremeno je angažirana u svojstvu vaize za žene od strane Rijaseta Islamske zajednice, Muftijstva tuzlanskog i Behram-begove medrese. Učestvovala je u radu brojnih naučnih skupova, okruglih stolova i radionica. U periodu od 2006. do 2014. godine, bila je član Vijeća za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Inicirala je pokretanje Katedre fikha za žene, kojom rukovodi od 2018. godine u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, Behram-begove medrese, uz podršku Odjela za brak i porodicu Mufijstva tuzlanskog. Sudjelovala je u pokretanju Magazina za ženu i porodicu Bosanska Sumejja 2000. godine, od kada je članica Redakcije Magazina i autorica više od pedeset objavljenih radova. Sada je stručna savjetnica Magazina Bosanska Sumejja i članica Upravnog odbora Udruženja Sumejja u Bosni i Hercegovini. Udata je i majka četvero djece.