Posmatrajući djeda kako svaki dan čita Kur’an, unuk ga je upitao: „Djede! Trudim se čitati Kur'an baš kao i ti, ali ga ne razumijem, a ono što razumijem zaboravim čim zatvorim knjigu. Šta je dobro u čitanju Kur'ana?“

Djed ga pogleda i reče: „Uzmi ovu korpu za ugalj, idi do rijeke i donesi mi korpu vode.“

Dječak učini kako mu je rečeno. Iznova i iznova je odlazio do rijeke kako bi uradio zadatak, ali nije uspijevao – sva bi voda iscurila prije nego što bi došao do kuće.

Na kraju odusta, rekavši: „Djede, ovo je beskorisno!“

Djed pogleda unuka i reče: „Ti misliš da je beskorisno? Pogledaj korpu!“

Dječak pogleda, i po shvati da je drugačija: od stare prljave korpe za ugalj pretvorena je čistu, skoro neprepoznatljivu i spolja i iznutra.

„Sine, to je ono što se dešava kada čitaš Kur'an. Ti možda ne razumiješ ili ne zapamtiš sve, ali kada čitaš, ti ćeš se promijeniti, spolja i iznutra…“

Hasan ibn Ali, r.a.: Oni koji su bili prije vas doživljavali su Kur’an kao pisma od svoga Gospodara, pa su ih noću dobro iščitavali i o njima razmišljali, a danju su u njih vjerovali.