Hatib dr. Mensur-ef. Husić

Hvala Allahu, dž.š., Svemilosnom, Samilosnom, Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na blagodatima vjere i života.

Salavat i selam neka je na Allahovog Poslanika, odabranog nebijja, Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve naše uzorite i čestite bosanske šehide, i na sve one koji slijede i koji će Poslanika, a.s., slijediti do Sudnjeg dana.

Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., kaže:

Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude voljom njihova Gospodara izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahim, 1)

Jednog ramazanskog dana halifa Harun Rešid reče Behlulu Daniju: – Otiđi na akšam u džamiju i pozovi na iftar sve koji dođu na namaz. Nakon akšam-namaza Behlul Dani se pojavi sa nekoliko osoba, a Harun Rešid iznenađeno upita: – Šta je to Behlule? Nisam li ti rekao da dovedeš na iftar sve koji dođu na namaz? Od toliko ljudi, ti nisi doveo ni koliko je dovoljno da sjednu za jednu sofru!? – Ti si meni rekao da dovedem sve koji dođu na namaz, a ne sve koji dođu u džamiju. Nakon namaza, stao sam pred džamijska vrata i svakog ko je izlazio upitao koju je suru imam učio na namazu. Odgovor na to znali su samo ovi koje sam doveo.

Poštovana braćo i sestre,

sve stvoreno na ovom svijetu ima svoju formu i suštinu. Uzvišeni Allah je stvorio forme da bi se preko njih realizirale suštine. Suština ljudskog života na ovom svijetu je ibadet, pokornost Uzvišenom Allahu, činjenje dobrih djela. Svrha propisivanja ibadeta (namaza, posta, hadža, zekata) je postizanje suštine, duhovne čistote, takvaluka (bogobojaznosti). Allah, dž.š., u Kur'anu, a.š., podstiče čovjeka da promišlja o suštini i traži suštinu u svemu stvorenom. Allah, dž.š., kaže:

Zar mislite da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete vratiti. (El-Muminun, 115)

Svakodnevno smo u prilici čitati i slušati o tminama koje obavijaju čovječanstvo, koje su prisutne i u našem društvu i koje su pokazatelj duhovnog pada. U pitanju su tmine poroka, oholosti, zavisti, mržnje, alkoholizma, hedonizma, nepravde, bluda, prostitucije, uzrpacije, ataka na porodicu i porodične vrijednosti. Naš imperativ je da se borimo protiv ovih tmina, prije svega našom privrženošću vjeri islamu. Kao što vrtlar uklanja korov da bi se razvila biljka i dala plod, tako je i naš imperativ da uklanjamo iz svojih srca, iz okrilja naših porodica i naše zajednice sve ono što uzrokuje duhovne slabosti i što nas razjedinjuje.

Allah, dž.š., nam je dostavio u Objavi objašnjenje kako da to postignemo.

Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude voljom njihova Gospodara izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahim, 1)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, a.s., rekao je: ‘Nema nijednog od vas koji nema džina koji mu je određen da mu bude stalni pratilac.’ Ashabi rekoše: ‘Zar i ti, Allahov Poslaniče?’ , a Poslanik odgovori: ‘I ja, ali Allah mi je pomogao i on se pokorio (postao vjernik), tako da mi pomaže da činim dobro.” (Muslim)

U hadisu je spomenut Karin, džin pratilac, koji prati čovjeka i vreba prilike da ga udalji od pokornosti Uzvišenom Allahu. Ovaj čovjekov pratilac je snažan onoliko koliko mu čovjek otvori prostora u svojoj duši, u svom životu. Karinu su poroci omiljeni pa se „komotno osjeća“ u tijelu čovjeka koji ne klanja namaz, koji ne posti, koji razvrat čini i alkohol konzumira, koji udovoljava svojim prohtjevima, koji nepravedno postupa.

Boravak u džamiji i na drugim mjestima gdje se ibadet čini karina uznemirava. Omiljena su mu sijela gdje se ogovara, omalovažava, skrnavi ličnost drugih ljudi. Nefs – protežna dimenzija čovjeka koji se povodi za „karinom“ svakodnevno jača do stepena da toliko osnaži da čovjek izgubi furkan (sposobnost razlikovanja dobra od zla). Posljedica ovog utjecaja na čovjeka je da se njegova ružna djela „čine lijepim“. Na kraju, džin pratilac čovjeka dovodi do ponora, kada se kod čovjek javlja psihička nestabilnost koja ga podstakne da počini najgnusnija djela. Karin je jako slabašan za vjernika koji je u ibadetu, koji se duhovno snaži. Miris vjernikovih ibadeta ga sputava i odagnava.

Poštovana braćo i sestre,

vjerovanje u Allaha, dž.š., i prakticiranje ibadeta daruje čovjeku lijep i stabilan život, bez psihičkih poteškoća i duševne patnje, što predstavlja blagostanje za vjernika. O ovom blagoslostanju govori priča o dedi koji je preskakao visinu koju ni mladići nisu bili kadri preskočiti. Na pitanje mladića kako to postiže, dedo je odgovorio: “To su naši udovi: štitili smo ih od činjenja grijeha kada smo bili mladi pa ih je Allah za nas očuvao kada smo ostarili.”

Danas, u vremenu kada osjećamo eho mjeseca ramazana posebnu pažnju trebamo posvetiti jačanju naše duhovnosti. U predstojećim danima mjeseca šabana nastojmo da učinimo što više dobra. Ovi dani su velika prilika za pokajanje, za okretanje nove stranice u vlastitom životu. Muhammed, a.s., posebnu pažnju pridavao je ovom mjesecu, tako da, prema riječimo h. Aiše, ni u jednom drugom mjesecu (osim ramazana) nije više dana postio nego u njemu (šabanu).

Posebna prilika za ibadet je Lejletul-berat, 15 noć mjeseca šabana. Ova mubarek-noć se još spominje pod nazivima “Noć oslobađanja” (od grijeha) i “Noć rahmeta”.  Jednom prilikom Poslanik, a.s., je toliko ostao na sedždi da je h. Aiša pomislila da je preselio. Kada je završio namaz rekao mi je: “O Aiša, o Humejra! Da li si pomislila da te je Allahov Poslanik, a.s., obmanuo?” Rekoh: “Ne, tako mi Allaha, Poslaniče, nisam to pomislila, nego sam pomislila da si umro zato što si dugo ostao na sedždi.” Poslanik, a.s., tada reče: “A znaš li ti koja je ova noć?” Rekoh: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” On reče: “Ovo je noć polovine šabana. Uzvišeni Allah večeras pažljivo promatra Svoje robove i oprašta onima koji traže oprost i obasipa Svojom milošću one koji milost mole. Bez ičega ostavlja samo one koji mrze druge (zle osobe).“[1] U subotu poslije akšam-namaza nastupa Lejletul-berat. Oživimo ovu noć klanjanjem nafila-namaza, učenjem Kur'ana, upućivanjem dove za našu djecu, naše roditelje, naš narod, našu domovinu, za narod Palestine i za sve muslimane.

Jednom prilikom Muaz, r.a., upitao je Allahovog Poslanika, a.s.

“Božiji Poslaniče, obavijesti me o djelovanju koje će me uvesti u Džennet, a udaljiti od Džehennema!” “Pitao si me o onome što je krupno, a lahko je onome kome Allah olakša: budi pokoran Allahu, ništa Mu ne pripisujući (kao sudruga), obavljaj namaz, daji zekat, posti ramazan i obavi hadž.” A onda je rekao: “Hoćeš li da te uputim na vrata dobra – post koji je štit, sadaka koja briše grijehe kao što voda gasi vatru i namaz u dubini noći”, a potom je proučio ajet: Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju, i niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju. (Es-Sedžda, 16, 17)

Otvorimo ova vrata dobra i jačajmo svoju duhovnost u ovom mjesecu postom, sadakom i noćnim namazom. Zabilježena je predaja da je Heraklije upitao starca (sa kojim je razgovarao o muslimanskoj vojsci) kako njegova vojska uvijek biva poražena od slabije naoružanih i malobrojnijih muslimana. Starac je odgovorio kako je to zbog toga što je riječ o vojsci koja danju posti, a noću klanja nafile.

Poštovana braćo, mi smo ta vojska, a poroci su naši neprijatelji.  Životom u granicama halala pobijedit ćemo svoje poroke, neprijatelje naših duša i tijela. Poroci su čovjekovi najveći neprijatelji. Iz historije saznajemo da su veliki, nepobjedivi junaci na kraju bili uništeni od strane poroka.

Ponovit ću ajet koji sam proučio na početku hutbe: Zar mislite da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete vratiti. (El-Muminun, 115)  Promislimo o našoj ulozi i zadaći na ovom svijetu. Na samrtnoj postelji Halid ibn Velid je rekao: “Borio sam se u mnogim bitkama i želio da postanem šehid. Ne postoji tačka na mom tijelu da je bez ožiljka ili rane od koplja ili mača.

Pa ipak, ovdje sam, umrijeću na ovom krevetu kao stara deva.”

Nakon ovih riječi njegova supruga mu je rekla:

“Dobio si titulu Sejfullah – Allahova sablja, a Allahova sablja ne smije da se razbije.”

Nismo tu, braćo, zbog ige i zabave. Na ovom smo svijetu zbog većih ciljeva.

Molimo Te, Gospodaru, da primiš naša dobra djela; da očistiš naša srca od grijeha i pojačaš naš duhovni vid.

Daruj nas furkanom, sposobnošću razlikovanja istine od laži.

Molimo Te, Gospodaru naš, da osnažiš naše safove i da nam daruješ čestito potomstvo.

Džamija Behram-begove medrese u Tuzli

Petak, 23. februar 2024. godine