Hutba muftije Vahid-ef. Fazlovića povodom 150 godina od rođenja reisa Džemaludin-ef. Čauševića
Arapuša, MIZ Bosanska Krupa
3. džumadel-ula 1442./ 18. decembar 2020.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Velikom i Uzvišenom, Koji poznaje tajnu i sve što je javno, Koji zna svako stanje.
Allahova milost i mir neka su s plemenitim Poslanikom, sallallahu alejhi ve selem, koji je poslan da obznani i objasni šta je zabranjeno a šta je dozvoljeno, koji je istinu govorio i kojem se vjeruje sve što je govorio, našem pejgamberu Muhammedu, alejhis-salatu ves-selam, svim njegovim drugovima i njegovom rodu.
Draga braćo, poštovane džematlije!
Osvanuli smo u odabranom mubarek-danu petku, 3. džumadel-ula 1442. godine po Hidžri odnosno 18. decembru 2020. godine po miladu. Molimo Allaha, dželle šanuhu, da primi naš ibadet džuma-namaza, naš zikr i dove.
Činimo to ovdje u poznatoj Arapuši, Bosanskoj Krupi i našoj Krajini. U ovom mjestu je prije stotinu i pedeset godina rođen Džemaludin-ef. Čaušević, te nas je u ovoj džamiji, pored namaza, okupila i plemenita namjera da se i danas, sa zahvalnošću i ponosom, sjetimo ovog našeg velikana i njegovog plemenitog djela. Onako kako i dolikuje, sve manifestacije kojima, nakon stoljeće i po, obilježavamo godišnjicu rođenja reisa Džemaludina Čauševića, odvijaju se pod visokim pokroviteljstvom reisul-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića. Svojim svesrdnim zalaganjem upriličilo ih je Muftijstvo bihaćko zajedno sa Islamskim pedagoškim fakultetom (IPF) u Bihaću, Medresom “Reis Džemaludin Čaušević” u Cazinu i Medžlisom IZ u ovom gradu, te uz podršku Općine Bosanska Krupa, kao i veoma aktivnog Udruženja “Reis Džemaludin Čaušević”.
Cijenjena i poštovana braćo!
Uzvišeni Allah nas je stvorio i odredio da živimo na ovom dijelu zemaljske kugle, da ovdje svjedočimo Njegovu vjeru i da se Njemu pokoravamo. Mi svoj boravak na ovoj bosanskoj zemlji doživljavamo kao privilegiju, posebno zato što je ovdje uvijek bilo učenih i produhovljenih ljudi, dalekovidih pojedinaca koji su snagom svoje vjere i progresivnošću svoje misli nadilazili vrijeme i prostor u kojem su živjeli. Također je važno što su oni Allahovom voljom i odredbom živjeli i djelovali u epohama u kojima su se Bošnjaci susretali s tako bremenitim iskušenjima i velikim izazovima koje je bilo potrebno ispravno razumjeti, a zatim na njih dati adekvatane odgovore. Na jednoj od takvih vremenskih dionica, u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća, djeluje jedan od naših najznačajnijih alima i prosvjetitelja reis Čaušević.
I doista, Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević najizraslija je ličnost u bošnjačkom narodu u prvoj polovini XX stoljeća, koji je svoje znanje i mudrost, Allahovom voljom i s Njegovom pomoći, uspio izdašno perom zapisati, i što je još vrednije, dosljedno i nesebično svojim djelom potvrditi. Znanje ovog vrsnog alima i intelektualca bilo je, da se poslužimo sintagmom posebno afirmiranom u Ebu Hanifino vrijeme, znanje na djelu, živo znanje (el-‘ilm bil-‘amel). Čauševićeva misao i njegovo znanje ne lebdi i ne pluta, ono odvažno hodi povijesnim korakom onovremenih muslimana, neprestano propitujući buduće izazove i opominjući da se s njima valja što odgovornije i što uspješnije susretati. Stoga je ugled reisa Čauševića i spomen na njegovo uzorno djelovanje sačuvan i u potonjim generacijama, sve do današnjeg dana. Milošću Gospodara svjetova on je uvršten među one za koje je u Kur'anu Časnom posvjedočeno:
Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. (El-Mudžadele, 11).
Takvima je mjesto u slijedećim riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Doista je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Doista su učenjaci nasljednici poslanika, a poslanici nisu ostavili u naslijeđe ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa onaj ko ga uzme, uzeo je veliko dobro.” (Nesai i Ahmed)
Poštovana braćo, jesmo li u stanju dostojno baštiniti veliko dobro i zalog koji su nam ostavili reis Džemaludin Čaušević i drugi brojni naši dobri prethodnici? S takvom zapitanošću i nastojanjem da se poučimo i njihovim djelom na najvredniji način okoristimo, godišnjice i sjećanja poput ove imat će istinski smisao i značenje.
Mogu li nas dodatno, podsticajno nadahnuti i osnažiti pregalaštva reisa Čauševića da se i mi u našem vremenu mnogo više pobrinemo za našu duhovnu i moralnu obnovu, napredak u odgoju i obrazovanju, za uspješno privređivanje, čuvanje od tuđeg haka i korupcije, za privrženost domovini i zavičaju, te odlučnu zaštitu prava Bošnjaka na svakom mjestu gdje oni žive…
Prisjećanje na ideje, poruke i djela reisa Čauševića trebalo bi nas podstaći na još ozbiljnije sagledavanje stanja u kojem se sada nalazimo, a istovremeno i da dobro promislimo o našim vizijama i strategijama za buduća vremena. Poput učenog i odlučnog reisa Čauševića, treba da budemo otvoreni i principijelni, da uvažavamo drugo i drugačije, ali i ljubomorno čuvamo islamske vrijednosti i našu kulturnu tradiciju.
Velika je zadaća na svakoj generaciji, pa tako i našoj, da ispravno sagleda specifičnu ulogu svake prethodne generacije i dominantna obilježja koja su je karakterizirala. Oni što dolaze kasnije, uče i poučavaju se na najboljem primjeru prethodnika, istovremeno utiskujući svoju originalnost u svom djelovanju. Tako smo jedni na druge nužno oslonjeni, ali i zasebno odgovorni za ono što uradimo ili propustimo uraditi.
Kur'anski kriterij to postavlja ovako:
Taj narod (generacija) bio je i nestao. Njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti… (El-Bekare, 134.)
Posebno je važno za ljude (pojedinačno i generacijski) da neprestano propituju svoje mogućnosti i rezultate, kako bi se, do određenog im roka, afirmirali u činjenju dobra, i sačuvali od nemara i stranputice.
Godišnjice, kojima se želi upečatljivije posvjedočiti djelo (povijesno djelo) pojedinaca ili jedne odnosno više generacija, važne su tačke u kojima se korisno, poučno prelome naše retrospektive i perspektive odnosno iskustva i vizije. U tom svjetlu neka bude i naše sjećanje uz godišnjicu rođenja Džemaludin-ef. Čauševića.
Neka ovo prigodno sjećanje učvrsti naše uvjerenje da će se Allahovom voljom u ovoj zemlji u svakom vremenu rađati plemeniti i hrabri ljudi, dostojni da ponesu najčasnije emanete i obave najveće zadaće. S ovakvom sviješću je i naša hrabrost i snaga, a mi se istinski u Allaha, dž.š., pouzdajemo.
O, vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! (Al-Imran, 200.)
Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!