Centar u Smolućoj osnovala je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini 2004. godine, a od 2012. dio osnivačkih prava preuzela je Vlada Tuzlanskog kantona, čime je Centar postao javna ustanova. Boravak u Centru je besplatan, a o štićenicima brine 12 uposlenika.

– Kapaciteti Centra su 20 osoba u istom vremenskom periodu, a trenutni broj je nešto manji što zbog korona virusa, što zbog otežane procedure prijema novih korisnika. Trenutno je u Centru 14 korisnika i to iz raznih dijelova naše zemlje, kao i zemalja iz regiona – kaže za Preporod.info Mevludin Joldić, direktor Centra.

Program rehabilitacije traje 12 mjeseci, a terapeutski program podrazumijeva organiziranu plansku i sistematski kontinuiranu primjenu terapija i to duhovnu terapiju, psihološku, radnookupacionu i terapiju slobodnih i sportskih aktivnosti.

Oblik duhovnosti koji je prisutan u ovom Centru je posebnost koja ga izdvaja u odnosu na druge terapijske zajednice.

– Duhovna terapija je dala velike rezultate u radu ove ustanove i pokazala se vrlo opravdanom. Nažalost, veliki broj naših korisnika u svom životu nije prošao i nije imao bilo kakve veze sa duhovnošću. Duhovnost je nešto što je dio nas i našeg bića. Prakticiranje vjere dovodi do psihofizičke relaksacije i disciplinira čovjeka te ga oslobađa napetosti, anksioznosti, fobije i depresije. Čovjek nije samo tijelo ili samo duša i potrebna je ta ravnoteža. Problemi nastaju kada se ta ravnoteža poremeti – govori direktor Joldić.

On podsjeća da vjera u Boga daje čovjeku osjećaj mira, sigurnosti i pouzdanja, te da vjera u Boga znači i pouzdanje u samoga sebe, da će se u životu uspjeti i da će se lakše sa iskušenjima nositi.

– Želimo da naši štićenici upoznaju i nauče principe vjere i da prema njima organiziraju svoj život i da izgrade pozitivne moralne i zdrave stilove života. Kod bivših ovisnika duhovnost je kreirala nove moralne principe i definitivno ih opredjelila za drugačiji način života. “Klanjam namaz i osjećam da me čisti kao četka od mojih prljavih ovisničkih misli”, je jedna od izjava naših korisnika ili “Upoznavanje sa vjerom i moj ulazak u vjeru je nešto najljepše što mi se desilo u životu” – navodi Joldić.

Problem ovisnosti i oporavak je težak zadatak, a rezultati se mogu vidjeti tek nakon dužeg vremena.

– Iz tog razloga je preporuka za odlučnost i istrajnost u odluke dolaska u Centar, kako bi na kraju bio postignut uspjeh. Štićenici Centra koji se odluče da provedu vrijeme u Centru i završe program, Centar doživljavaju kao svoju kuću, drugi dom, prostor gdje se osjećaju sigurni – kaže Anela Osmić, pedagog-psiholog.

Jedan od problema sa kojima se suočavaju štićenici Centra jeste i izgubljeno povjerenje porodice i zajednice u kojoj su boravili.

Kada štićenici napuste Centar nastoje povratiti izgubljeno povjerenje, a zajednica iz koje štićenici dolaze se sve više uključuje kroz davanje prilike kroz razne vidove angažmana, zaposlenja mladim ljudima koji žele započeti novi život, što je od velikog značaja za uspjeh.

– Ljudi su socijalna bića, svi mi, manje ili više imamo potrebu za drugim ljudima, za društvom, za različitim vrstama odnosa. Dolaskom osobe u Centar, osobi se daje podrška tokom perioda adaptacije kada usvaja i osnovne norme ponašanja koje su ovisničkim načinom života izgubljene. Uz podršku uposlenika i drugih štićenika koji duže borave u Centru, osoba se podstiče da traži rješenja i odgovore na svoje stanje kako bi se osposobila u budućnosti kao koristan član društvene zajednice – govori Osmić.

Centar ostvaruje saradnju sa mnogim nevladinim organizacijama, ali i školama kako bi prenijeli gorka iskustva štićenika. To je način, govori Osmić, da se izbjegne ili odgodi početak konzumacije, kao i dublji poremećaji i razvoj ovisnosti koja je kako zdravstveni tako i društveni problem.

Ljudski padovi su neminovni i nemoguće je živjeti, a da nema padova. Centar je u svom radu svjedok vremena da je moguće da se ljudi podignu i ostave ovisnost, da žive život dostojan čovjeka.

Pet stotina onih koji su prošli kroz ovaj centar govori o važnosti ovog centra, a naročito oni koji su danas porodični ljudi i korisni članovi društva. Zbog toga je trajna inspiracija kur'anski ajet u kojem se kaže da ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.

(Alem Dedić/Preporod.info)