Piše: dr. Sead Seljubac

Bismillah, vel-hamdu lillah, ve selamun ala resulillah.

U 9. ajetu sure El-Isra’ Uzvišeni Allah kaže: Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika… (El-Isra’, 9).

Sigurnost u ovom opasnom i nesigurnom vremenu je san svakog normalnog čovjeka. Jedne godine (2006.) je jedna naša kantonalna televizija upriličila anketu na temu prisustva zloupotrebe opojnih sredstava u osnovnim i srednjim školama. Konstatovano je da je sve niža starosna dob djece osnovnih škola, zahvaćene tim društvenim zlom.

Anketa je pokazala i da se jedan broj momaka i djevojaka, onih sa zdravom sviješću o opasnostima koje droga krije u sebi, pokušavaju oduprijeti njenom izazovu, ali i svima onima koji na tuđoj muci i bolesti stječu ogromni materijalni profit. Čuli smo da se neki od tinejdžera brane strahom od gubljenja povjerenja vlastitih roditelja, iznevjerom principa zdravog razuma, strahom od pada u ponor pun ovisnika koji iz njega pokušavaju grčevito izaći, a ponor ih nemilosrdno uvlači u sebe.

Primijetno je bilo da niko od tih mladih ljudi nije spomenuo vjeru kao efikasan štit kojim se može uspješno odbraniti, i lakše kazati “Ne!”, ne samo tom nego i drugim negativnim izazovima ovoga vremena. Istaknuta je snaga volje kao efikasno oružje odbrane, ali do snage volje treba doći, u okolnostima gdje je ona sve više usmjerena ka negativnim sadržajima života, ka vrijednostima koje su gotovo u potpunosti okrenute naglavačke. Zlo je dobilo naziv dobro, a dobro se naziva opasnim i nepoželjnim.

Apel na svijest o opasnostima koje danas u društvu vrebaju svakoga, a mladog čovjeka posebno, podrazumijeva daleko više od konstatacije da treba raditi na svijesti. Neko je u spomenutoj emisiji uputo apel da je davno bilo krajnje vrijeme da se u borbu protiv društvenih zala ovog vremena uključe sve institucije našeg društva, jer su svi tim negativnostima napadnuti, pa i same institucije.

Ovom prilikom apelujemo na mlade ljude da razmisle o vjeri kao sigurnoj preventivnoj zaštiti. Kad ovo kažemo mislimo, prvenstveno na vjeru kao sistem definisanih oblika vjerovanja i ponašanja baziranih na Božijoj definiciji dobra i zla.

Islam ima Kur'an, a …Kur’an vodi jedinom ispravnom putu… (El-Isra’, 9).

Kur'an nudi nešto što ima snagu kakva se ne može naći nigdje drugo, ali za onoga ko ga kao takvog prihvati, sa čvrstim vjerovanjem, snažnim ubjeđenjem, da ga ta Sveta Knjiga, Riječ vodilja od Boga darovana, tom svojom božanskom snagom može efikasno zaštiti od svih zala ovoga svijeta.

Mladi čovjek koji u sebi nađe dovoljno volje da prizna i prihvati Boga Dragoga kao onoga ko će ga voditi i nuditi mu efikasne oblike zaštite, pa se Njemu preda, bude Mu teslim, bude musliman, kao što su to voda, vatra, vazduh, zemlja – zasigurno ima daleko više šanse da uspije u svojoj borbi protiv opasnosti vremena i sredine u kojoj živi, u odnosu na onoga ko vjeru odbaci kao suvišni sadržaj u svom životu. U slučaju da se Bogu Dragome preda i bude spreman slijediti Njegove smjernice:

– kada diler droge stane pred njega i ponudi mu neslućene fantazije bijelog praha, taj mladi vjernik će se sjetiti da je samo jedan trenutak mira, spokoja, sigurnosti koju mu Bog Dragi nudi, Ovdje i Tamo, vrjedniji od svega što nudi bilo koja fantazija, taj balon praznine koji se raspline čim dostigne svoju krajnju granicu obima;

– kada ga “parti” povuče u svoj zagrljaj a granice čestitosti, moralnosti, etike, granice ljudskosti, čednosti, razuma počnu da se gube u slojevima dima običnih cigareta ili trave, taj vjerujući omladinac će se sjetiti da to nije ni mjesto ni način da on ljepoti svoje duše dadne odgovarajući ambijent, onu ljepotu koju ona zaslužuje, a koju Bog Dragi nudi u tako mnogo prekrasnih mjesta na ovom divnom bosanskim podneblju; da je samo jedan udisaj svježine naših planina vrjedniji od godinama udisanog dima bilo kojeg “partija”;

– kada ga se na takvom “partiju” pijano pozove provede nekoliko trenutaka užitka, ispunjenog zaboravom i sebe i drugih, i svih muka koje ih pritišću u ovoj surovoj stvarnosti, ta mlada vjernička duša će se sjetiti da minuta čestitog brak vrijedi više od svih tih sati provedenih u radnjama koje skupo koštaju;

– kada ga nepravilnosti, nelegalnosti, nepravednosti i slične pojave, dovedu u iskušenje da i sam postane dio njih, u školi, na fakultetu, u preduzeću, taj mladi vjernik će se sjetiti da on na ovom svijetu nije zato da bi do svog uspjeha dolazio na način koji druge povrjeđuje i ostavlja bez njihovih prava, nego da je smisao zajedničkog života, od Boga određen, skriven u međusobnom uvažavanju, poštivanju, obziru, objektivnom vrednovanju, u zadovoljstvu drugih kada osjete iskrenost, ljubav, povjerenje, sigurnost… u Božijem zadovoljstvu.

Brojni su primjeri koji bi mogli biti navedeni u prilog istini da vjera mladom čovjeku za svako zlo koje svakodnevno mijenja svoje lice, nudi sretnu alternativu u dobru. Sve što se od mladih ljudi očekuje jeste da nađu dovoljno snage da vjeri dozvole da uđe u njihovo srce, da ga oplemeni i očisti, da ga pripremi i osnaži, da ga učini sretnim i zadovoljnim…

Najefikasniji rezultati se pokazuju kada su mladi ljudi udruženi u vjeri, kada se prepoznaju kao duše koje vole Boga Dragoga i teže da Mu budu blizu ma gdje bili, i ma šta radili. Zajedno u vjeri mladi ljudi ovog vremena mogu biti snaga koja obećava da nam budućnost neće biti haos nego izvjesni red u kojem se može živjeti i preživjeti, u kojem će istinske vrijednosti moći doći do izražaja i razvijati se, u kojem će dominirati osmijeh, a ne krik očaja…

Omladino, prihvatite svoju vjeru, i s njom zakoračite u sigurniju budućnost, pa će vas (kako naš dragi Poslanik obećava) Uzvišeni Allah uvesti u Svoj hlad onoga Dana kada ne bude drugog hlada osim Njegova. (Muslim)

Ako već niste, učinite hidžru iz svijeta fantazije i varke u svijet istine i sigurnosti!

Milostivi Allah neka je uz vas, i uz sve nas! Amin!