Važnost džemata

Jedna od najprepoznatljivijih i najvažnijih odlika islama kao sveukupnog načina života čiji su propisi utemeljeni i definirani na kur’ansko-sunnetskim smjernicama ogleda se u zajedništvu i jednakosti svih njegovih članova i pripadnika bez obzira na njihov broj, spol, starosnu dob, status i položaj u društvu. Ta jednakost i zajedništvo u svojoj punini ostvaruje se isključivo u džematu kao najvažnijem ibadetsko-društveno-socijalno-sigurnosnom okviru za vjerovanje i zajedničko djelovanje svih onih koji se smatraju sljedbenicima posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Naglašavanje važnosti uloge džemata u životu vjernika najočitije dolazi do izražaja kroz zajedničko obavljanje najvažnijih ibadeta/islamskih obreda. Islamske dužnosti poput džume, bajrama, dženaze ili hadža mogu se obaviti isključivo zajednički/džematile a nikako pojedinačno. No, džemat, osim ibadetsko-duhovne dimenzije, zrcali i ništa manje važnu socijalnu, društvenu, ekonomsku, kulturološku, političku pa na kraju krajeva i državničku dimenziju. U tom smislu možemo govoriti o džematu kao najvažnijoj instituciji koja je garant (o)čuvanja vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta muslimana a što je kod Bošnjaka bilo posebno izraženo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Osim ubijanja, silovanja i protjerivanja Bošnjaka, dušmani su do temelja rušili i naše džamije, odnosno naše džemate, pa zato o džematu možemo govoriti kao i garantu biološkog opstanka Bošnjaka. Tim više što su Bošnjaci kroz džemat i u džematu u zadnjih 600 godina uspjeli nadživjeti sve društveno-političke sisteme koji su vladali našom Bosnom; Osmanko carstvo, Austro-Ugarska, Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija, SFRJ, bile su i nestale, ali je, hvala Allahu, dž.š., džemat ostao pa zato s pravom naglašavamo da je džemat institucija koja je najučinkovitije kroz povijest štitila i čuvala Bošnjake. Usudim se ustvrditi; ako nam džemati budu jaki i stabilni i međusobno uvezani, uspjet ćemo sačuvati u vremenu koje je pred nama ne samo vjerski i nacionalni integritet kod Bošnjaka, nego i suverenost i jedinstvenost naše nam Bosne i Hercegovine. Zašto je to tako?

Džemat je bio i ostao najvažnija platforma međumuslimanskog djelovanja, suradnje i međusobnog ponašanja koji funkcionira i opstaje na principu identitetskog ogledala; mi smo refleksija jedni drugima, želimo jedni drugima ono što želimo sebi, pa i više od toga; nastojimo poput Ensarija voljeti i davati svojoj braći i sestrama više nego samima sebi. Upravo je ta bezinteresna ljubav prema drugima, spremnost da se uvijek stavi na raspolaganje svome bratu i sestri u nevolji i potrebi, najmoćnije mobilizacijsko sredstvo koje okuplja i u neprobojan bedem vezuje sve članove jednog džemata/naroda te ga na taj način štiti od svih ugroza koji mu prijete izvana.

Podsjećam, na toj i takvoj ljubavi između Muhadžira iz Mekke i Ensarija iz Medine utemeljen je prvi džemat u svom punom kapacitetu koji je postao paradigma organizacije i djelovanja džemata svim generacijama muslimana. Taj džemat, kojeg su sačinjavali članovi najbolje generacije ljudi koja je ikada hodila zemaljskom kuglom, predvođen najčasnijim i najodabranijim predstavnikom ljudske vrste posljednjim Allahovim vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., imao je snagu i moć da mijenja ne samo pojedince ogrezle prije islama u najtežim grijesima poput ubijanja vlastite ženske djece, raskalešnosti i međusobnog ubijanja, nego i cjelokupan tok svjetske povijeti; imao je kapacitet da se hrabro suprotstavi tadašnjim ustaljenim obrazcima ponašanja koji su unižavali dostojanstvo i prirodu čovjeka, kao i tadašnjim svjetskim vojnim silama Perziji i Bizantu, da ih pobijedi i zamijeni na svjetskoj pozornici te preuzme odgovornost vođenja svijeta. Ne sumnjamo da je takav uspjeh i prosperitet , kakvog su polučile prve generacije muslimana, kako na polju osobnog jačanja imana pojedinca, odnosno naše duhovne vertikale, tako i na svim poljima društvenog angažmana, odnosno naše horizontale, moguć svakoj generaciji muslimana pod uvjetom da na ispravan način shvati i primijeni kur’ansko-sunnetske direktive u formiranju, vođenju i jačanju džemata shodno kontekstu vremena i mjesta življenja i djelovanja.

Razumijevanje vjere kod mladih

Džemat unutar Islamske zajednice kao jedine institucije koja ima pravo oformiti takvu vrstu zajednice vjernika, sačinjavaju svi njegovi članovi bez obzira na godine starosti. Džemat čine tek rođeno dijete kojemu je obavljena akika i malo dijete koje je istom upisano u mekteb, džemat čine mladi, islamske porodice, kao i naši stari, dede i nane, koji s tespihom u rukama i zikrom na usnama očekuju susret sa svojim Stvoriteljem. Najosjetljivija kategorija džematlija, koji iziskuje našu posebnu pažnju, stalnu brigu i dodatnu energiju svakako su mladići i djevojke od kojih nam ovisi naša sadašnjost a još više naša budućnost.

Vrijeme mladosti je doba kada mladi otkrivaju svijet, kada pokazuju svoju buntovnu prirodu, kada svaki autoritet dovode u pitanje. U svome odrastanju, fizičkom i intelektualnom sazrijevanju, nije neobično da mladi propituju i vjerska načela koja ih, iz njihove vizure promatrano, sputavaju i ograničavaju; nije neobično da se udalje od onog djetinjeg i nevinog razumijevanja vjere i od džemata, iako su kroz osnovnu i srednju školu prošli sve stupnjeve islamskog vjeronauka. Zato je jako važno da mladi tokom svog mladalačkog sazrijevanja ne doživljavaju vjeru kao teret i ogradu koja sputava njihovu kreativnosti i slobodu. Jako je važno da mladi imaju nekoga dostupnog ko će im dodatno i strpljivo, na lahak i prijemčiv način, objašnjavati vjeru, ukazivati na njenu važnost i ljepotu, poticati ih da ustraju u suočavanju sa bezbrojnim izazovima koje sa sobom donosi mladost i ubrazni tempo savremenog života; da imaju nekog ko će im pomoći da pronađu ravnotežu između zloupotrebe slobode i mogućnosti konzumiranja različitih grijeha, koji su im u današnje vrijeme na dohvat ruke, i radikalizma i isključivosti koji zarobljavaju i sputavaju mladalački um. Pored njihovih roditelja, za taj su zadatak najodgovorniji i najpozvaniji imami, muallimi, muderrisi odnosno institucija Islamske zajednice. Od tog razumijevanja vjere kod mladih, odnosno od angažmana Islamske zajednice, ovisi ne samo opstojnost naših džemata nego i produktivnost i budućnost cjelokupnog bosansko-hercegovačkog društva. Nije isto kada emanet radnoga mjesta, posebno javnih funkcija, preuzima mladi čovjek koji, vođen ljubavlju i strahom od Boga, poštuje i slijedi najuzvišenije norme islamskog morala, i neko ko je zaboravio na Boga, ko se Boga ne boji, i komu je stalo samo do osobne promocije i ostvarivnja profita po svaku cijenu.