Hutba reisu-l-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića

Braćo i sestre u vjeri!

Zahvaljujemo se Allahu Uzvišenom. Svako dobro je od Njega. On sve čuje i vidi. Njegovom opažanju ništa ne izmiče. Sve je od Njega i sve se Njemu vraća. On sve obuhvata Svojom milošću i ništa neće izmaći Njegovoj odredbi.

On nam je uvijek blizu, jer za Sebe kaže: Kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam blizu: odazivam se molbi onoga koji Me moli (El-Bekare, 186).

Njemu ne dosadi odazivati se na pozive Svojih stvorenja: On uvijek čeka na nas, na naš zikr i na našu dovu, iskrenu, srčanu i skrušenu.

U Svojoj Knjizi je rekao: Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjećati, i zahvaljujte Mi; na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti (El-Bekare, 152)!

To je Allah, Gospodar naš, Bog jedan i jedini.

Neka nam je na umu i naš Poslanik, a.s., koji je posljednji među ljudima objavu prenosio: jednostavno, iskreno, otvoreno i smjerno. On nam se obraćao, iako je bio Božji miljenik, kao sebi ravnima: iskreno i bratski, blago i uvjerljivo. Sve što nam je prenio i kazao bilo je očišćeno od njegovih hirova, želja i prohtjeva.

Govorio je iz srca, odmjereno i razumno. Onako kako je govorio, tako je i radio i postupao. Brinuo je o ljudima, razumio ih, želio da budu bolji, iskreniji i pravedniji; istrajniji u svom radu, predaniji u svom vjerovanju.

Tokom i nakon ispunjenja njegove plemenite poslaničke misije, nestalo je mnogih razlika, kojima su se ljudi odjeljivali jedni od drugih. U njegovim očima, bogatiji nije bio vrjedniji od siromaha, Arap od nearapa, crni od bijelog… Govorio je da se ljudi razlikuju samo u bogobojaznosti i ophođenju prema drugima.

Nije došao da zavlada ljudima. Naprotiv, upućivao ih je onome što je ispravno i pravo. U svom životu je slijedio uputu koja mu je došla: Opominji Kur’anom one koji se boje da će biti proživljeni i sabrani, pred svog Gospodara izvedeni, kada neće imati prijatelja ni pomagača mimo Njega, ne bi li se Allaha bojali (El-En’am, 51). Uputiti ljude na Pravi put, na hidajet, bila je njegova želja; zbog nje je živio, u nju vjerovao i za nju se žrtvovao.

Savjetovao nas je i da naša srca ispunimo čistim tevhidom. Govorio nam je kako da ih glačamo i ispunimo dobrotom, poniznošću, milosrđem i ljubavlju.

Govorio je i da sve naše nevolje dolaze od nas samih: od našeg zaborava i nemara, od naše usamljenosti i neznanja, od lažnih božanstava koje smo uzeli za gospodara, od našeg skretanja s Pravog puta.

I, zbilja, draga braćo i sestre, od naših strasti i poroka izgradili smo kumire, kojima se klanjamo i danju  noću, pomalo i nesvjesni te zabludnjelosti. Njima smo ispunili naša srca i naša postupanja.

Jesmo li hrabri da krenemo u borbu protiv te pošasti? Može li se čisti tevhid, u koji nas je Poslanik pozivao, nastaniti u našim svakodnevnim borbama, stanjima, ponašanjima, odnosima prema drugima, u našim srcima? Možemo li naše ljudske strahove zamijeniti čvrstinom vjere i nakane da budemo što bolji sljedbenici Njegove uzvišene vjere?

Čudimo se, odakle ovoliki strahovi u nama. Bojimo se dunjaluka, kojeg toliko ljubimo, i bojimo se ljudi, s kojima živimo. Volimo ono što moramo napustiti i živimo s onima koje ne poznajemo.

Manji strah od Boga znači veći strah od ljudi. I obrnuto. Čovjek se popeo na velike visine, pa se onda baca u bezdan. Bez Boga u našim srcima bezdan je nepremostiv, sve je dublji, mračniji i hladniji. Živimo skupa, a sve smo usamljeniji.

Najveličanstveniji poklič ljudske slobode i snage jeste: La ilahe illellah.

Braćo i sestre!

Skoro svaki dan slušamo teške riječi i uvrede, od ljudi za koje mislimo da ih poznajemo: od poznanika i komšija. Iblis se posredstvom njih poigrava s nama, udaljava nas jedne od drugih.

Ne slijedimo ga! Ta nedjela prihvatimo kao veliko iskušenje, s kojim se treba valjano nositi, onako kako su ih prihvatali i strpljivo podnosili naš vjerovjesnik Muhammed, a.s., i njegovi ashabi.

Neka nas ne žaloste ružne riječi koje čujemo. Uvrede su znak slabosti i straha, a ne snage i sigurnosti. Jer, Allah je rekao: I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi prijatelji, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali (Yunus 62,63).

Jednom prilikom mudri Hasan el-Basri je rekao: „Nije ljepota komšiluka samo u tome da otklonite neugodnosti od komšija već i u strpljenju u neugodnostima“.

Nemojmo se bojati teških riječi od onih koji nas ne vole. Neka nas brinu naše slabosti, naš nemar u izvršavanju dužnosti, naše svađe i zavade. Dokučimo odakle one među nama, u čiju korist se vode, a na čiju štetu. Koji su oni koji bi mogli stajati iza njih.

Naše glavno pitanje je hoćemo li znati osloviti ljude onako kako su ih oslovljavali vjerovjesnici i mudri ljudi. Allah Mudri kaže: A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: Mir vama (El-Furkan, 63)!

Imamo li riječi koje poznaju put do ljudskog srca? Oni koji ih budu znali, imat će budućnost. Riječ koju ljudska duša ne bude mogla podnijeti, neće opstati. Podjele i zidove među ljudima historija je porazila. Ne bi bilo ni pravedno da su uspjele.

U Kur'anu je zapisano: Ružno i lijepo nisu isto, makar te začudilo mnoštvo ružnoga; bojte se Boga vi razumom obdareni, da biste bili spašeni“(El-Maida, 100).

To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici (Al Imran, 175).

Braćo i sestre!

Neka sva naša borba bude motivirana namjerom da očuvamo mir među ljudima, prije svega među nama samima. Nastojmo da na ružne riječi i postupke ne uzvraćamo istim ili sličnim. Jedna mudrost kaže: U pametnih ljudi jezik je iza srca. Kad hoće nešto reći, najprije dobro razmisle: ako će to biti korisno kažu ono što misle. U protivnom šute.

U neznalica je srce ispred jezika. Oni govore kad im se prohtije, ne razmišljajući o posljedicama.

Ako želimo siguran dom, mirnu i sigurnu domovinu, naprednu i prosperitetnu zajednicu i državu, trebamo poštivati njeno milenijsko nasljeđe i iskustvo življenja u njoj. Sigurnost ljudi i nepovredivost njihove imovine, te suverenitet i nepovredivost državnih granica, temelji su mira u našoj zemlji. Svaki pokušaj da se to silom promijeni, samo je donosio patnju i nesreću.

I naša borba za lijepu Allahovu riječ, za mir u nama samima, među našim poznanicima i prijateljima, za iskrenost koja će nadvladati laži, spletke, smutnje i druge pogane radnje kojima smo obasuti, jeste borba za našu domovinu, za naš sigurni i prelijepi životni prostor kojega nigdje više nema na kugli zemaljskoj. Zato, nemojmo žaliti ni svoje vrijeme, ni svoj trud da hrabro kročimo tome cilju.

Uzvišeni je objavio Svoju riječ: Koga htjedne Bog uputiti na pravi put, otvorit će mu srce za islam. A onome koga htjedne ostaviti u zabludi, učinit će mu srce tijesnim i mučnim, kao da se penje na nebo; tako Bog kažnjava one koji ne vjeruju (El-En'am 125).

Gospodaru naš, učini nas dostojnim Tvoje riječi i Tvoje vjere.

Učini nas iskrenim sljedbenicima Muhammeda, a.s., i ukrasi nas njegovim moralom.

Pomozi nam da svoje dužnosti ispunjavamo prema Tebi, našim porodicama, našoj zajednici i našoj domovini Bosni i Hercegovini.

Odstrani od nas strah od ljudi, a ojačaj u nama bogobojaznost prema Tebi.

Mi smo od Tebe i Tebi se vraćamo!

Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik.

Petak, 28.1.2022. godine

Gazi Husrev-begova džamija